Svetci su zaista bili mudri ljudi. Znali su reći pravu riječ u pravo vrijeme. Mnoge njihove riječi i izreke i mi ponavljamo ne bismo li im postali bliži…
No zasigurno nije njihova veličina samo u riječima ili samom domišljanju, nego u nečem snažnijem. Pitanje je: što je to jače i moćnije od riječi? Odgovor je jednostavan: to su djela.
Tako je! Svetci nisu samo lijepo govorili, nego su i lijepo i dobro činili.
Tajna njihovih mudrih i moćnih riječi leži upravo u tome što su oni te riječi pretvorili u djela. Otuda dolazi njihova snaga i veličina…
Sigurno ste više puta naišli na molitvu Majke Terezije iz Kalkute, koja nakon svake rečenice potiče da dobro djelujemo te govori: “Nije važno, čini dobro!” Ili: “Nije važno, pomaži!” Ili: “Nije važno, voli…”
Skupina djece i mladih iz Privlake kraj Vinkovaca spomenute je svetičine riječi u doslovnom smislu ostvarila, osjetivši na vlastitoj koži što doista znače…
Pod vodstvom svojih vjeroučiteljica odlučili su ovoga Božića posjetiti stare i bolesne župljane. Okupili su se u župnoj dvorani kako bi se rasporedili u nekoliko skupina i dogovorili tko će ići u koju ulicu. Poslušali su upute koje im je rekla vjeroučiteljica, kratko se pomolili te radosni i puni Božjega Duha krenuli. Cilj posjeta bio je razveseliti stare i bolesne, koji su nemoćni i osamljeni, te im uljepšati božićne dane. U većini slučajeva to se i ostvarilo. Vesela i raspjevana dječja lica izmamila su vedrinu i radost bolesnika koje su posjetili. Uz to, kao mali znak pažnje djeca i mladi darovali su im čestitke koje su sami izrađivali. Zaista predivno!
No pri ulasku u neke kuće znalo se čuti pomalo osorno pitanje: “Što trebate?” ili: “Po što ste došli?” Čini se da su se ljudi nekako previše naučili da im neznanci često kucaju na vrata tražeći nešto, tako da i ne pomisle da netko može doći tako jednostavno, bez ikakve računice ili interesa, samo im zaželjeti sretan Božić. Tu se baš ostvariše riječi sv. Majke Terezije: Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim cijevima. Nije važno, čini dobro.
Jedna je skupina doživjela razočaranje upravo u prvoj kući u koju je trebala ući. Naime, kad su pozdravili baku te joj rekli tko su i zašto su došli, ona ih jednostavno nije pustila unutra. Štoviše, otjerala ih je, dajući im do znanja da ni sljedeći put ne trebaju doći. Bila je to zaista nezgodna situacija. No i tu možemo navesti riječi naše Majke Terezije: Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im! Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje od sebe!
Upravo su tako i učinili ovi mladi. Mirno su otišli od spomenute bake, za nju izmolili Zdravomariju te veselo nastavili dalje. I tu se opet ostvarilo ono što je Majka Terezija govorila: Čovjek je nerazuman i nelogičan. Nije važno, voli ga!
Pohod bolesnicima je prošao. Djeca i mladi ostavili su za sobom zadovoljna i sretna lica bolesnih i osamljenih kojima su uljepšali tih nekoliko kratkih, ali važnih trenutaka. Još više, i sami su se osjećali nagrađenima jer su imali priliku učiniti dobro djelo.
Ipak, ni sad ne zaboravimo svetičine riječi: Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!
S. Marta Kovačić
