Ima tomu već dulje vrijeme kako se nastavnici trude u sadržajima predmeta koji predaju uočiti poveznice sa sadržajima drugih predmeta. Kad im to uspije, dogodi se da u jednom satu imate zemljopis i matematiku ili povijest i biologiju. Moguće su i druge kombinacije, kao hrvatski jezik i vjeronauk ili vjeronauk i likovni… Zapravo, što se tiče vjeronauka, čini se da su mogućnosti povezivanja neiscrpne! Od svih mogućih, meni su osobito drage kombinacije (ili korelacije) vjeronauka s fizikom. Zašto? Vrlo su zanimljive. I vrlo izazovne! Jedna od takvih “fizikalno-vjeronaučnih” jest i zakon spojenih posuda.
Evo kratka pojašnjenja toga zakona: riječ je o nekoliko posuda (dvije ili više) međusobno spojenih nekom cijevi. Spojni otvori mogu biti na samoj posudi ili cijev može biti dodatno umetnuta. Tekućina iz jedne posude prelazi u druge sve dok se razina tekućine ne izjednači u svim posudama.
Možda se na prvi pogled čini da to nema nikakve veze s vjeronaukom, ali itekako ima veze. Baš na satovima vjeronauka učila sam, a danas i druge poučavam tako, da svaki grijeh (ma koliko se činilo da nema veze s drugima) ima društvenu povezanost. Ljudsko biće je društveno biće, biće zajednice. Zajednice mogu biti veće i manje: obiteljska, razredna, redovnička, župna zajednica, čovječanstvo… Obično smo istodobno članovi više zajednicâ.
Primijenimo li na zajednicu zakon spojenih posuda, uviđamo da je i ona baš poput međusobno povezanih posuda. Svaki član zajednice jedna je posuda. Tko u svoju posudu ulijeva dobrotu, mir, ljubav… sadržaj iz njegove posude kroz spojni otvor prelazi i u druge posude. Isto je tako i s onim tko u svoju posudu ulijeva grijeh, zlo, pakosti… I takvi sadržaji prelaze u druge posude! Koliko god mislio(la) da je sadržaj koji ulijevaš samo tebi znan, on ipak ostavlja utjecaj na druge. Po samoj naravi stvari, jer živiš u zajednici, spojne otvore posuda nije moguće zatvoriti, kako bi spriječili protok sadržaja posvud. Druge posude mogu se zaštititi jedino možda da postave zaštitni filtar “ne povodim se za lošim primjerima”. Taj bi ih filtar trebao očuvati da i sami ne počnu u svoje posude ulijevati loše sadržaje. Potrebno je napomenuti da filtar s vremenom popusti pa ga stalno treba učvršćivati: molitvom, trudom oko krjeposti, uglédanjem na Isusov primjer… A katkad, da zaštitiš filtar, potrebno je primijeniti i bratsku opomenu: upozoriti druge da ne ulijevaju loše sadržaje!
U svakom slučaju, pazi brižno što ti ulijevaš u svoju posudu! Neka to bude najkvalitetnije što možeš primiti. Neka kroz tvoj otvor ulazi samo ono što je zajednici na čast, a Bogu na slavu. Možda se drugi povedu za tvojim dobrim primjerom. A možda, tko zna, kad Gospodin pogleda posude tvoje zajednice i propita njihov sadržaj, nađe dostojnim da cijela zajednica bude proglašena svetom, a ne smo pojedinci u njoj. Vidiš do čega može dovesti fizika!
S. Krista Mijatović
