Nova liturgijska godina donosi čovjeku i nove odluke. Jednu od tih odluka spominje i sveti Pavao u Poslanici Rimljanima: »Zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.« Hoće li se kršćanin u vremenu došašća uspjeti zaogrnuti Isusom Kristom kako bi u istinskoj radosti proslavio Božić?
Došašće je u vremenu kada kasna jesen prelazi u zimu. Zima se pak povezuje s vremenom za koji se treba osobito pripremiti. Nije bez razloga da se za zimu priprema zimnica, pohranjuje se konzervirana hrana, a zamrzivač se napuni trančiranim mesom uredno složenim u vrećice. Došašće je i vrijeme kolinja, posljednjega punjenja kobasica i prvih kušanja raznih suhomesnatih proizvoda. Već samo razmišljanje o došašću nekima pobuđuje mirise i potiče slinu u ljudskim ustima. S druge strane, nasuprot svemu ovomu što se u došašću čini, sveti Pavao upozorava: »U brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.« Da, u brizi za tijelo. I nema ništa loše u pripremanju hrane za zimske mjesece, ništa pogrješnoga u punjenju zamrzivača, ništa lošega u zajedničkom druženju oko vrućih napitaka iz kojih se osjeća miris klinčića ili cimeta. »Ne pogodujte požudama«, taj je završetak ono do čega je svetomu Pavlu stalo. Kako će se čovjek zaodjenuti Kristom ako pogoduje svojim požudama? Može li se došašće, ako se pretvara u neumjereno narezivanje kobasica, sira i slanine, zaodjenuti Isusom Kristom?
Zima je vrijeme kada je čovjek sklon više jesti. U hladnoći tijelo ima poriv češće tražiti hranu. Troši se više kalorija. Nastupaju razne prehlade. Treba se na vrijeme svime oboružati. I tako nastupa neumjerenost i u brizi za tijelo odjednom se čovjek nađe zaogrnut željom da si što češće ugodi. I pretjera. Pa se čangrizavo kaje. Pa je potrošio više nego što je planirao. Pa je pred Božić nervozan jer ne zna kako će završiti mjesec. Pa jedva čeka da sve prođe jer je dosta već i sarme i kolinja i vina i božićnih pjesama i umjetno nasmijanih lica.
Riječi svetoga Pavla snažan su poticaj već na početku. Kao da je Crkva na vrijeme prepoznala da će vrijeme došašća biti vrijeme ugađanja željama. Stoga na početku potiče riječima neka se čovjek zaogrne Isusom Kristom. Onaj koji se zaogrnuo prepoznat će jednostavnost došašća, koje se i u skromnosti može duboko doživjeti.
Ni Ivan Zlatousti nije sv. Pavla drugačije shvatio. Njegove riječi tumači: »Želite li nahraniti tijelo? Oduzmite ono što je suvišno; dajte ono što je dovoljno i onoliko koliko se može probaviti. Nemojte ga opterećivati da ga ne biste preopteretili. Ništa nije tako produktivno za užitak kao što je dobro probavljena hrana. Produktivno je i za zdravlje, i za oštrinu sposobnosti, i za zaštitu od bolesti. Ali višak donosi ozljedu, neugodnosti i bolesti. Dok zemlja koja je vrlo vlažna i pognojena stvara crve, ono što je oslobođeno takve vlage donosi obilne plodove jer nema ničega neumjerenog.«
U vremenu došašća neka se kršćanin zaodjene Isusom Kristom. Priprava za Božić bit će potpuna kada se uz svu brigu da se ne bi u vrijeme zime ostalo bez hrane, pobrine i za duhovnu hranu. Nisu to samo češći dolasci na misu u jutarnjim satima, na popularnim zornicama, to je i pripremanje duha da se već od jutra čovjek sjeti pomoliti Bogu. Jutro se može iskoristiti za hranjenje riječju Božjom, češće čitanje Svetoga pisma, razgovor o duhovnim tematikama sa svojom obitelju, pozivanje u goste onih koji su napušteni od svih, pomaganje ljudima koji se muče s hladnoćom. Primjeri su nebrojeni. I svi se mogu ispuniti već od jutra, od tih malenih odluka da će na vrijeme poći leći kako bi se na vrijeme mogli ustati.
Kršćanin koji se bude zaogrnuo Isusom Kristom lako će posložiti sve obveze koje se ispred njega nađu. Ne će biti problem ustegnuti se od prekomjernoga jela, kao ni nekoliko puta ljudima odbiti stalni izazov za večernjim druženjem. Sve se može posložiti kada se zaogrne Isusom Kristom. Tada i obitelji procvjetaju zajedništvom u kojem nema adventske nervoze. Zaogrnutomu čovjeku došašće nije tlaka u kojoj se samo razmišlja o planovima nabave. Sve dobiva svoj smisao, planovi se počinju slagati kako bi trebali, obitelj ne nalazi povod za iznenadnu svađu. Počinje se osjećati mir koji uvodi u otajstvo Božića.
Gospodine, zaogrni nas sobom u našoj svakidašnjici koja nam je ispunjena
raznim prehrambenim planovima kako bismo poput svetoga Pavla
osjećali u nervozi života odsjev Tvoje blizine u vijeke vjekova. Amen.
