Iako je Stepinčevo prošlo, bl. Alojzije Stepinac ostaje trajna inspiracija. Tomislav Mamić (Jutarnji list) razgovarao je s njegovim pranećakom koji čuva uspomene na njega. Kako je zapisao Mamić, sjećanja su to dječaka koji tek počinje odrastati; sjećanja na strašnu noć koju je njegova obitelj proživjela zbog prezimena Stepinac; sjećanja na vremena kada zbog prezimena nije mogao dobiti putovnicu. »Isto tako, sjećanja su to na razgovor s agentima koji su ga željeli vrbovati da radi za državne organe sigurnosti. O kardinalu Stepincu mnogi bi željeli govoriti, no mnogi nemaju autentična sjećanja na blaženika. Ono što znaju, prepričavaju iz treće ruke, iz onoga što su pročitali u brojnim knjigama i svjedočanstvima iz tog vremena. Josip Stepinac nije jedan od takvih, on je dio svojeg života proživio uz kardinala Stepinca i želja mu je skupiti sva svjedočanstva onih koji su uistinu bili u Krašiću u to vrijeme«, protumačio je Mamić, donijevši nećakove riječi: »To je neka moja intimna želja kako bi to ostalo generacijama koje dolaze. Velikih stručnih, autentičnih knjiga ima, no ova bi bila možda malo osobnija.«
Novinaru je posvjedočio: »Velikog kardinala upoznao sam u Brezariću, kod bake Barbare. Alojz je svoju sestru posjećivao još za vrijeme rata i ja sam ga tako susretao. Činio mi se jako ozbiljan. To su bile prve impresije.« On je u Krašiću završio prva četiri razreda škole, a preostalo osnovnoškolsko obrazovanje završio je u Samoboru, gdje je bio blizak s kardinalovom sestrom Štefanijom. Bilo je to vrijeme nakon NDH, u trenutcima kada su blaženoga kardinala osudili na zatvorsku kaznu u Lepoglavi, a kada se vraćao na dopust u svoj rodni Krašić, posjećivao je zatočenoga kardinala. »To su godine kada se kardinalu teško pristupa, kada već osjeća bolest i kada nije bilo dobro smetati ga. No on je nekako uvijek dolazio do nas. Pitao bi me kako fakultet, kakav je sada Zagreb? Zanimalo ga je zbog čega sam baš odabrao studij nafte. I sam je govorio da to pokreće svijet, da će one države koje budu imale naftu biti neovisnije i bogatije«, rekao je Stepinčev pranećak. Sjećanja su to koja nisu izblijedjela i koja su uvijek ponovno zanimljiva.
Ne stišavaju se kritike na govor predsjednika Europskoga parlamenta Antonija Tajanija, koji je u blizini Trsta rekao: »Kao Talijan, kao patriot, kao predsjednik Europskoga parlamenta, učinit ću sve da se u Bruxellesu ne ugase reflektori koji osvjetljavaju događaje u tom dijelu Italije. Tijekom sljedeće sjednice Europskoga parlamenta podsjetit ću na tragedije ovih prostora i na fojbu u Basovizzi, tako da svi doznaju što se tu dogodilo. (…)
Ne možemo dopustiti da se u Venezueli, gdje žive mnogi Talijani i osobe s talijanskim prezimenom, ponovi žestoka komunistička diktatura, kao ona Titova. (…) Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija, živjeli esuli, živjele vrijednosti naše domovine«, zaključio je na kraju govora. Hrvatski europarlamentarci iz svih stranaka osudili su tu izjavu putujući u Strasbourg na početak nove plenarne sjednice EP-a. Tajani je na početku te sjednice izrazio žaljenje, rekavši: »Svojom nazočnošću htio sam podsjetiti na tisuće žrtava Talijana, ali i Hrvata i Slovenaca. U svom sam govoru htio istaknuti put mira i pomirenja između Talijana, Hrvata i Slovenaca, govorio sam o talijanskoj Istri i Dalmaciji, ali to nipošto ne znači prisvajanje teritorija. Meni je žao ako su moje riječi krivo protumačene. Nisam htio nikoga uvrijediti«, rekao je Tajani. Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković rekao je da ga je Tajanijeva izjava iznenadila. »Najoštrije osuđujem njegovu izjavu koja ima natruhe teritorijalnih pretenzija i revizionizma. I Vlada i HDZ se tome najoštrije protive«, kazao je. Razgovarao je, kaže, s Tajanijem, kojemu je izrazio nezadovoljstvo i tražio pojašnjenje. »Moram priznati da ovakvo nešto nisam očekivao, imali smo kvalitetan odnos uvijek do sada. Koliko ga poznajem, a poznajemo se vrlo dobro zadnjih šest godina, dosad nije bilo ni najmanjih indicija ovakvog stava.« Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priopćila je: »Povijesni revizionizam i iredentizam apsolutno su neprihvatljivi. Temelji Europske unije i njenih institucija ne počivaju na takvim vrijednostima. Odlučno odbacujem i osuđujem pokušaje mijenjanja povijesti i posizanje za hrvatskim teritorijem.«
Denis Derk piše u Večernjem listu o lektiri u školama navodeći da bauk lektire ponovno kruži Hrvatskom. »Priče o uspješnoj strategiji poticanja čitanja konačno su pale u vodu objavom suženog popisa lektire u kurikulu koji je amenovala aktualna ministrica znanosti i obrazovanja. S tog popisa su, uz časne iznimke, izbačeni suvremeni autori, i to ne samo hrvatske, nego i svjetske provenijencije. I dok se kurikuli za povijest i fiskulturu još utvrđuju, onaj za hrvatski jezik izbačen je urbi et orbi očito bez puno dilema i polemika. Svi oni prigovori koji su prije samo koju godinu upućivani kurikulu o kojem se raspravljalo dok je reformu školstva predvodio Boris Jokić sada su ne samo ozakonjeni i kanonizirani, nego još i dodatno ukopani u arhaični pristup lektiri koja je za većinu školske djece ionako bezvezno trošenje vremena koje se dragocjenije može potrošiti na žigosanje, tvitanje i šetnje bespućima nekontroliranih društvenih mreža. Naravno, problemi s lektirom i lektirnim popisima, bili oni obvezni ili alternativni, nisu od jučer. I ne može ih se riješiti jednim potezom ministarskog pera. Ali, danas se pitanje čitanja i načitanosti javlja kao iznimno osjetljivo i radikalizirano, a u našoj sredini još i dodatno ideologizirano i ispolitizirano…«
»Večernji list« već osmu godinu bira osobu godine uzimajući u obzir javno djelovanje, utjecaj, otkriće ili dostignuća kojima se pridonijelo napretku hrvatskoga društva te promidžbi države i izgradnje njezina ugleda u svijetu, a Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, prvi je športaš koji je dobio tu titulu. Zahvalio je sljedećim riječima: »Velika je to čast za mene i ja sam zaista na to ponosan. Uz sve ove nagrade, i ovo je zaista veliko priznanje za mene, za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i za našu godinu koja je protekla.« Među ostalim je rekao: »Naravno da slava godi, ali ja sam svjestan da život ima uspona i padova, pobjeda i poreza i da stalno moram biti na zemlji. Tako da me za sada, hvala Bogu, nije promijenila.« Na pitanje voditelja dodjele Ive Puljić Šego i Tomislava Dasovića je li pod posebnim pritiskom nakon povijesnog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, rekao je: »Mi smo sa SP-om podigli ljestvicu vrlo visoko i sad je prvi cilj da se plasiramo na Euro. Naravno da očekujem dobre rezultate, mislim da možemo to postići i vjerujem u tu reprezentaciju koja je sve to napravila na SP-u. Ne bojim se, da se bojim ne bih to prihvatio, ne bih to radio. Znam da je to veliki pritisak i da su to velika očekivanja, ali ja vjerujem u našu reprezentaciju, u naš rad. (…) Svima nama najveći je motiv doći igrati za reprezentaciju, nema većega motiva od toga, pogotovo nakon SP-a nije potreban nikakav dodatni motiv. Oni su svjesni što su napravili, što se od njih očekuje i znam da će biti pravi kada bude trebalo«, rekao je izbornik Dalić. Kada bi se umjesto pojma »reprezentacije« stavio pojam »Hrvatska«, tada bi njegove riječi mogle biti nadahnuće za sve u politici, društvu i kulturi za koje se često ne zna za koga igraju.
