Glas Koncila u broju 35 od 30. kolovoza 2020. uputio je svoje čitateljstvo da u skladu s izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18), prema čl. 32. a., koji se primjenjuje od 1. srpnja 2019., svaki roditelj, ponajprije majka, kao i posvojitelj, ima pravo na poseban dodani staž za svako rođeno dijete bilo kada u trajanju od šest mjeseci, uz ispunjenje ostalih uvjeta. Dakle, ako je porođeno ili usvojeno dvoje djece, pravo na dodani staž priznaje se u trajanju od 12 mjeseci pa se za četvero djece dodaje staža u trajanju od 24 mjeseca te tako dalje za svako iduće dijete po šest mjeseci. To pravo pripada i u slučaju ako se radilo o mrtvorođenu djetetu jer Zakon izričito kaže: »za svako rođeno ili posvojeno dijete…«
Takvom izmjenom zakona htjelo se nagraditi roditeljstvo kao oblik demografske politike. Međutim, to pravo na dodani staž za roditeljstvo pripada kod odlaska u mirovinu tek od 1. srpnja 2019., neovisno o vrsti mirovine. Bitno je da je pravo na mirovinu ostvareno najranije toga dana ili kasnije. To znači da roditelj ili posvojitelj koji je ostvario mirovinu prije toga dana, primjerice 30. lipnja 2019., nema pravo na dodani staž. Dakle zbog manjega staža, iako s istim prosjekom plaća ili je možda sjedio za istim stolom i radio isti posao, imat će nižu mirovinu, a moguće je da ima i više djece.
Jasno je da takav roditelj, ponajprije majka ili posvojiteljica, ima pravo na nezadovoljstvo, što samo zbog činjenice da je ostvareno pravo na mirovinu samo jedan dan ranije te zbog toga nema pravo na dodani staž, a posljedica je niža mirovina. Moguć je primjer da netko ima znatno više rođene ili usvojene djece, ali ne ostvaruje pravo na dodani staž.
Iako je zakonodavac morao negdje odrediti granicu, činjenica je da jedan dan ranijega ostvarenja prava odlučuje o visini mirovine.
Ako je zakonodavac imao namjeru nagrađivati roditeljstvo s priznavanjem dodanoga staža za svako rođeno dijete, trebalo je to pravo kao nagradu priznati svim korisnicima mirovine, neovisno o danu ostvarenja prava na mirovinu, dakle trebalo je dodani staž priznati i unatrag, neovisno o datumu ostvarenja prava na mirovnu, s tim da se za tako povećan mirovinski staž odredi nova visina mirovine svima počevši od 1. srpnja 2019., kao dana stupanja na snagu te izmjene i dopune. Ne može se prihvaćati opravdanje da sam osiguranik bira dan svojega odlaska u mirovinu te da je sam odgovoran jer mnogi nisu mogli predvidjeti takvu izmjenu, a kod invalidskih se mirovina ne može birati dan jer nastup radne nesposobnosti određuje invalidska komisija, a ne osiguranik.
Ako dodani staž nije nagrada za roditeljstvo, nego samo stimulativna pronatalitetna demografska mjera, to je pravo na poseban dodani staž trebalo priznati samo za buduće rođenu djecu, rođenu poslije stupanja na snagu tih izmjena Zakona, dakle samo za djecu rođenu 1. srpnja 2019. ili kasnije.
Zbog takvoga propusta zakonodavca, odnosno nepromišljenosti mjerodavnoga Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, opet su stvorene nove podjele, odnosno nepravde među korisnicima mirovina. Naime samo zbog jednoga ključnoga dana 31. lipnja ili 1. srpnja kao dana ostvarenja prava na mirovinu brojni roditelji, posebice oni s više djece, osjećaju se izigrano. Ostaje sumnja da je i to bilo varijanta demagogije.
Svi dosadašnji zakonodavci počevši od 1. siječnja 1998., otkad su počele prve mirovinske reforme, stalno ponavljaju iste pogrješke sa zakonskim određivanjem određenih graničnih datuma bez prijelaznih norma, igrajući se osiguranicima i korisnicima mirovina kao da je odlazak u mirovinu igra na sreću ili neki drugi lutrijski zgoditak, a ne sračunati i predvidljivi odlazak u mirovinu nakon tridesetak ili više godina rada.
Ipak ima nade za neke umirovljenike koji su isključeni od prava na dodani staž za roditeljstvo unatoč činjenici da su ostvarili pravo na mirovinu prije 1. srpnja 2019. ili znatno ranije. Na takvu mogućnost »slaloma među propisima« upućujemo kao dopuštenu zakonsku mogućnost u sljedećim slučajevima. To je mogućnost traženja ponovnoga određivanja mirovine zbog zaposlenja nakon umirovljenja. Naime, zakonodavac dopušta ponovno određivanje mirovine ako je nakon umirovljenja ostvareno najmanje 12 mjeseci mirovinskoga staža, može i s prekidima. Tako npr. umirovljenik koji radi samo pola radnoga vremena i nakon dvije godine takvoga rada i osiguranja ostvari 12 mjeseci mirovinskoga staža može tražiti ponovno određivanje visine mirovine. U tom slučaju treba mu priznati i pravo na dodani staž za djecu. Ponovno određivanje mirovine može se tražiti i u slučaju obnove postupka ako je naknadno utvrđen neki staž koji nije bio poznat ili priznat u času prvoga umirovljenja. Na žalost takvih slučajeva bit će razmjeno malo u odnosu na sve one koji su zbog ranijega umirovljenja isključeni od prava na poseban dodani staž za djecu.
