Na ljudima leži odgovornost upravljanja novcem. Zato oni koji mrmljaju kad vide da treba početi skupljati račune, svladati osnovna načela i uvesti higijenu u upravljanje svojim novcem nisu u pravu. Bog je darovao novac, no ne može se očekivati da on njime i upravlja. Ne treba se »zlorabiti« izgovor da će se Bog pobrinuti za sve, pa makar se novac spiskao i upalo se u dugove.
Kada se razgovara o principima i praktičnim savjetima kako upravljati vlastitim novcem i živjeti krjeposno, nailazi se na oprečna mišljenja ljudi. Od izgovora da je to »cjepidlačenje, život je već pretežak« do toga da se »to sve zna, ali ne funkcionira«.
I Crkva je, primjerice, kroz povijest nailazila na razne protivštine i hereze koje su bile međusobno oprečne. Jedna je hereza, pojednostavnjeno rečeno, tvrdila da se spasenje i rast u krjepostima može postići isključivo vlastitim trudom (pelagijanizam). A druga je hereza, suprotna toj, tvrdila da spasenje i ljudske krjeposti dolaze isključivo kao posljedica Božjega odabranja (protestantizam, jansenizam) te su jedni po tome »predodređeni« za nebo, a drugi »nisu te sreće«. Povijest se ponavlja pa su i danas aktualne slične zablude. Tako je neurolog Sigmund Freud vrlo uvjerljivo pokušao dokazati teoriju da svi imaju neke traume koje ih »predodređuju« u životu i sprječavaju ih da budu bolji ljudi. Uvijek će biti izgovora da se izbjegne odgovornost hvatanja ukoštac s vlastitim životom i neustrašivoga hoda s Bogom.
Zanimljiva je nedavna izjava jednoga glazbenika i gorljivoga obraćenika: »Ako nemaš dar (za glazbu), možeš se truditi dan i noć, ništa ne ćeš napraviti; no ako imaš taj dar, moraš se truditi dan i noć da bi nešto napravio.« Prekrasan prikaz je Michelangelova freska »Stvaranje Adama« u Sikstinskoj kapeli, na kojoj Bog snažno pruža ruku s ispruženim prstom prema čovjeku, a čovjek također svoju ruku pruža prema Bogu, no onako bezvoljno.
Potrebno je oboje – i Božja milost i ljudski trud, koliko god čovjek bio slab. Kao kad malo dijete treba prohodati. Svetost, milost, vjera, krjeposti nisu rezervirani samo za »odabrane«, nego su za sve. Krist je umro za sve i poništio sve »traume«. Svi smo pozvani biti sveti i biti slobodni, od raznih ovisnosti, strahova, briga i navezanosti – na novac, na materijalno, na udobnost, na ljude, na uspjeh. Vrijeme je za čin odluke!
