PITALI STE
Je li nada zastarjela?
Nedavno sam bila na misi kad je svećenik u propovijedi rekao da prestanemo biti optimisti, a da postanemo ljudi nade. Meni se čini da je riječ o jednom te istom. Čak i psiholozi stalno savjetuju ljudima da budu optimističniji, a i političari obećavaju da će vratiti narodu optimizam. Čini mi se da je govor o nadi ipak malo zastario. Voljela bih čuti Vaše mišljenje o tome.
– I.Š.
—
Teškoće i problemi sastavni su dio života i uvelike mogu utjecati na osobno blagostanje. Svatko se katkad našao u situaciji da se osjeća izgubljeno, tužno i potišteno. Ponekad se problemi koji ljude okružuju čine nerješivima, stvarajući osjećaj bezizlaznosti i bespomoćnosti. Ako traju dovoljno dugo, stanja beznađa i bespomoćnosti nerijetko dovode do brojnih drugih neugodnih emocija koje mogu osujetiti sve dobre napore da se osoba suoči s problemima i da napravi važne promjene u životu. Ipak, ako tko želi napraviti važnu pozitivnu promjenu, sebi, drugima ili društvu, vraćanje nade ključni je prvi korak. No nada je jedna od stvari koje se podcjenjuju i zanemaruju.
Nada liječi slomljena srca
Nada je, s psihološkoga aspekta, vlastita vjera da se budućnost može promijeniti nabolje ili da se može postići željeni cilj. To je osobu tjera naprijed kada je teško i pomaže joj da se podigne nakon pada.
Nada se ponekad poistovjećuje sa zabijanjem glave u pijesak i ignoriranjem stvarnosti ili besposlenim sjedenjem čekajući da se stvari poprave. U stvarnosti nada je kognitivni proces koji uključuje dobro poznate psihološke koncepte, kao što su postavljanje ciljeva, djelovanje i kognitivno restrukturiranje.
Nada nikako nije poricanje objektivnosti situacije, nego vjerovanje i uvjerenje da trenutačna situacija nije sve ono što može biti. Ako se tko nađe na raskrižju, u slijepoj ulici ili na mjestu gdje radije ne bi bio, ključno je osloniti se na nadu koja će omogućiti nošenje s neizvjesnim i stresnim situacijama. Nada može izgledati kao vjerovanje u nemoguće, prkošenje negativnim izgledima, pomicanje planina, mijenjanje života, prihvaćanje neizvjesnosti, iscjeljivanje kad je osoba povrijeđena, bivanje na mjestu kada bi tko radije pobjegao i otvaranje drugim mogućnostima. Nada ne znači zaobilaženje straha i tuge, potiskivanje neugodnih emocija i stanja, naprotiv, nada upravo upija strah i daje osobi snagu da ga učini svojim saveznikom, a ne neprijateljem. Nada je snažan motivator i terapeutsko sredstvo. Nada liječi slomljena srca, usamljene, izgubljene i zbunjene te im ulijeva osjećaj mira i poticaja kako bi mogli ići naprijed.
Za razliku od optimizma…
Nada ponekad prkosi logici jer racionalni mozak ne vidi uvijek prolaz i izlaz iz situacije. Smisao života može se pronaći kad je tko suočen s bezizlaznom situacijom, kad je suočen sa sudbinom koja na prvu djeluje kao da se ne može promijeniti. Čak i tamo gdje nema opažene nade, postoji smisao, ona unutarnja nada, jer uvijek postoji nešto što se može učiniti da se vidi svjetlo na kraju tunela. Stoga za nadu se može reći da je to percipirana sposobnost pojedinca da planira i pronađe putove do željenoga cilja i da pronalazi motivaciju da se kreće tim putovima. U širem smislu nada je dinamični kognitivni motivacijski sustav koji je praćen osnažujućim načinom mišljenja i takozvanim nadajućim mišljenjem, a manje je vođen emocijama. Emocije prema takvu pogledu na nadu proizlaze iz misli i slijede misli i radnje u ostvarenju cilja.
Za razliku od optimizma, koji je iščekivanje i predviđanje bolje budućnosti, nada je usmjerena na djelovanje i vještina je koja se može naučiti. Često se riječ nada rabi kada se zapravo želi reći želja, pa se kaže da se tko nada da sutra ne će padati kiša, a zapravo želi da kiša ne pada, ili da se tko nada da je druga osoba dobro, a zapravo želimo da je druga osoba dobra zdravlja, raspoloženja i slično. Želja je zapravo pasivna prema cilju, a nada je aktivna i uključuje poduzimanje određenih radnja kako bi se dosegnuo željeni cilj.
Nada na putu
Prva, kognitivna sastavnica nade jest osobno percipirana sposobnost planiranja putova odnosno strategija za postizanje željenih ciljeva, a uključuje sposobnost pojedinca, ne samo za postavljanje jednoga cilja, nego i za smišljanje više putova koji vode do toga cilja. To znači sposobnost razrade više putova koji će dovesti do cilja, za slučaj da se pojave nepredviđeni problemi na tom glavnom putu.
Druga, motivacijska sastavnica nade odnosi se na sposobnost pojedinca da započne i održi kretanje po putovima do željenoga cilja. Iako je motivacija za dosezanje određenoga cilja vrlo važna na svim dionicama puta do cilja, ona je posebno važna kada se tijekom toga kretanja pojavljuju zaprjeke jer pomaže pojedincu da aktivira potrebnu motivaciju kako bi krenuo nekim drugim alternativnim putovima.
Odustajanje od snova
Postavljanje ciljeva najčešće se temelji na pozitivnom samogovoru i pozitivnim emocijama. Brojne se mogućnosti otvaraju kada osoba ima pozitivne emocije, a s druge strane negativne emocije stvaraju više zaprjeka na putu do cilja. Što osoba smisli više rješenja za problem, to je veća motivacija i veća prisutnost pozitivnih emocija.
Planiranje budućnosti (vizualizacija budućnosti koja se želi dosegnuti), stvaranje putova (smišljanje rješenja) i planiranje svega potrebnoga ako se dogode neke nepredviđene situacije održavaju nadu živom. No osim tih komponenata, vrlo je važan još jedan korak prema razvijanju i njegovanju nade, osobito ako se osoba suoči s izrazito stresnim i traumatskim situacijama, a to je preoblikovanje cilja odnosno postavljanje novoga cilja i odustajanje od staroga. Postavljanje novoga cilja mjesto je gdje se nada susreće s hrabrošću jer zahtijeva od osobe da se oslobodi i odustane od nekih svojih starih snova kako bi mogla stvoriti najbolju moguću budućnost.
To jednostavno znači suočavanje sa stvarnošću i postavljanje ciljeva u skladu s tim, a ponovno postavljanje ciljeva podrazumijeva i radikalno prihvaćanje, što često nije lako. Nije lako jer osoba mora odustati od nekih snova i potreba te priznati da je uložila dosta napora u aktivnosti koje nisu rezultirale željenim ishodom i biti spremna poduzeti nove korake kako bi redefinirala ciljeve.
Otpornost u suočavanju s teškoćama
Osim što daje smisao, nada je dobra za cjelokupnu dobrobit, kako tjelesnu tako i psihičku i emocionalnu. Ona dovodi do pozitivnih emocija i optimizma te je ključna komponenta sreće. Pomaže u prevenciji depresije i tjeskobe, a brojne studije pokazuju da što je veća nada, to je manja tjeskoba i obrnuto. Zapravo, istraživanja pokazuju da pojedinci koji imaju nadu i njeguju je, bolje se nose s fizičkim ozljedama i bolestima poput raka. Nada ublažava posljedice stresa, vodi pojedinca k zdravijim navikama, a time i snižava stopu smrtnosti.
Općenito govoreći, nada pozitivno utječe na psihičko i tjelesno zdravlje i pridonosi prevladavanju zaprjeka i postizanju ciljeva. Nada kao način razmišljanja potiče otpornost u suočavanju s teškoćama i ako osoba ima perspektivu da je moguće nešto bolje u budućnosti, lakše može podnijeti svoje današnje probleme. S promjenama u vlastitom načinu razmišljanja i navikama osoba ne samo da uviđa mogućnosti za vlastitu bolju budućnost, nego time može potaknuti i druge da učine isto.
Kako stvarati ciljeve koji su dobar put k uspjehu? Veliki ciljevi mogu osobu nadvladati i uništiti sposobnost da zamisli uspjeh. S druge strane manji ciljevi omogućuju češća postignuća odnosno dosezanje tih manjih ciljeva, čime se ističe mogućnost napretka i daje osobi energija da se kreće prema krajnjemu cilju. Ciljevi trebaju biti specifični i konkretni. Nada znači prihvaćanje mogućnosti, a lakše je održati nadu kada osoba osjeća da su ciljevi dostižni, a ne uzvišeni i daleki.
Postoji i kolektivna nada
Nadu hrani povezanost s kolektivom, društvom koje osobu podupire i inspirira. Takve osobe ohrabruju, pomažu u pronalaženju drugih putova i podsjećaju da je moguće prevladavati teškoće.
Zajednica ljudi koji se nadaju može osobu inspirirati, ohrabriti je u postizanju ciljeva, pomoći joj da ustraje kada naiđe na zaprjeke ili ju jednostavno podsjetiti da se teškoće mogu prevladati. Nadalje, bivanje u takvim zajednicama djeluje motivirajuće jer svjedočenje uspjehu drugih ljudi daje snagu osobi da se suoči s privremenim zaprjekama.
Takozvana kolektivna nada uključuje kombiniranje snaga i energija za stvaranje zajedničke vizije budućnosti i identificiranje strategija za postizanje ciljeva. Velika društvena pitanja mogu se činiti kao nemoguća misija jer osoba sama ne može puno učiniti. Ali ljudi koji dijele iste ili slične interese daju snagu toj grupi koja može dovesti do promjene.
Kada određeni put ne vodi izravno do cilja, osoba se može osjećati obeshrabreno, što smanjuje motivaciju. Spremnost za preokret može pomoći u održavanju nade. Nazadovanje i neuspjeh može se vidjeti kao izvor informacije o tome koje strategije funkcioniraju, a koje ne funkcioniraju. Takvi uvidi omogućavaju da se promijeni pristup i da se redefinira cilj. Osnovni je preduvjet za takav pristup promicanje fleksibilnosti. Rigidna i kruta stajališta i otežano prilagođavanje promjenama česti su neprijatelji nade i otežavaju da se sagleda veća slika i da se vidi krajnji cilj. Osobe koje su otvorene za promjene i za razne mogućnosti imaju veću šansu da održavaju svoju nadu živom. Oni koji, umjesto da misle da nema puta do cilja, smatraju da nisu još pronašli put koji će funkcionirati zasigurno su ljudi koji će uspjeti u svojem naumu.
U budućnosti i prošlosti
Nada je po svojoj prirodi usmjerena na budućnost. Ali razmišljanje o prošlosti također može potaknuti nadu, osobito ako tko osjeća da mu je nada pokolebana. Pronalazak u prošlosti svih situacija u kojima je osoba bila uspješna i u kojima je iznašla rješenje, pa čak i kada se činilo da to nije moguće, dobar je put da se pronađu svi potrebni alati koji mogu koristiti u trenutačnoj situaciji.
Nadalje, osvještavanje uspjeha na putu k cilju daje snagu da se ide naprijed. Ljudi su često skloni svoja postignuća uzimati zdravo za gotovo, a preveliku važnost i pozornost usmjeravati na neuspjehe. Upravo je slavljenje i malih uspjeha osobito važno jer podiže motivaciju, daje snagu i pokreće osobu da ustraje i kad dođu teža vremena.
Strpljiva nada
Postoje različite vrste nada. Realna nada je nada u ishod koji je razuman i vjerojatan i ona se temelji na realnim očekivanjima. Transcendentna nada nadilazi fizički i materijalni svijet. Često se povezuje s duhovnim uvjerenjima i idejom da postoji viša svrha ili smisao života. Ta vrsta nade može biti izvor utjehe i snage, posebno u vremenima krize ili gubitka. Strpljiva nada je nada da će sve na kraju ispasti dobro, čak i ako treba duže čekati. To se često vidi u ljudi koji su iskusili teške okolnosti, ali nisu izgubili nadu.
Osoba koja se bori s kroničnom bolešću može imati strpljivu nadu da će na kraju ipak sve biti dobro i da će se iznaći dobra rješenja za nju. Generalizirana nada je nada da će se dobre stvari dogoditi, čak i ako ne postoji poseban razlog za vjerovanje da će se to dogoditi. To se često vidi u ljudi koji su po prirodi optimističniji. Netko tko je prošao kroz prekid može se nadati da će jednoga dana ponovno pronaći ljubav. Univerzalna nada je vjerovanje da postoji veće dobro na svijetu, čak i ako ono nije uvijek vidljivo. To se često vidi u ljudi koji imaju jaku vjeru ili koji vjeruju u snagu ljubavi i suosjećanja.
Snažan izvor motivacije
Nada kao snažna emocionalna snaga ima velik utjecaj na kvalitetu života. Poboljšava sposobnost nošenja sa svakodnevnim izazovima, povećava motivaciju, potiče pojedinca na stvaranje pozitivnoga stajališta prema životu. Nada kao snažan izvor motivacije tjera osobu da nastavi dalje čak i kad je suočena s naizgled nepremostivim zaprjekama, jača volju za postizanje ciljeva i poboljšava vlastitu produktivnost.
Nada gradi dobre međuljudske odnose jer potiče empatiju, suosjećanje i razumijevanje. Nada je esencija svakoga čovjeka jer potiče pojedinca da kreira bolje sutra, da vidi dalje od onoga što se nalazi pred njim samim. Nada povezuje sadašnjost s budućnošću; ona je mješavina težnja, želja, očekivanja, optimizma, povjerenja i uvjerenja i kao takva omogućuje osobi da zamisli čak i male mogućnosti, da ide dalje i kad je situacija naizgled nemoguća i nerješiva.
