IZNENAĐENJE IZ MAČKOVCA Zajednica vjernika u kojoj je budućnost odlučila kampirati

»Marijo majko, pogledaj nas / Pomozi, majko, brani nas / Marijo majko, zadnji je čas / Kraljice mira, moli za nas«, orila se pjesma »Petrovih ribica« dok su vjernici na nedjeljnoj misi u župnoj crkvi u Mačkovcu polako pristupali pričesti. Premda u »šansoniziranoj« varijanti, koju je pratila i gitara, samo je rijetke tradicionalna marijanska pjesma u izvedbi najmlađih mačkovačkih župljana mogla ostaviti ravnodušnima. Čini se da se nisu sasvim slučajno u tako svečanu dijelu misnoga slavlja istaknuli upravo najmanji župljani. Jer upravo je te nedjelje iz evanđelja zablistao Isusov apel: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!«

»Župna infrastruktura« orijentirana prema mladima

U Mačkovcu demografija nije pitanje o kojem se ili ne govori ili na njega nema neki konkretan odgovor ili plan. Broj rođenih u župi otprilike je jednak broju sprovoda, premda nisu iznimka i godine u kojima rođeni premaše broj umrlih. Uz župnika Anđelka Košćaka na nedjeljnim se misama oko oltara okuplja i lijep broj ministranata. Uz »Petrove ribice« u misnim slavljima sudjeluju i druga djeca, čija prisutnost dominira zajednicom.

Teško je oteti se dojmu da je župa u Mačkovcu sredina koja može sigurno zakoračiti prema budućnosti. Uz aktivnu župu, u prilog takvoj slici idu i poneki socijalni i gospodarski trendovi. Za brojne stanovnike Čakovca, a i njegovih okolnih mjesta, pa tako i Mačkovca, ulazak u EU i otvorene granice doista su donijeli dobre prilike. Više nije neuobičajeno da se na posao putuje svakoga dana u inozemstvo, prije svega u Austriju. Može se uskladiti i bolje zaposlenje i ostanak na svojoj rodnoj grudi. Prilike se za dobro zaposlenje zadnjih godina nude i u Međimurju, koje je orijentirano na prerađivačku industriju.

Uz novu crkvu mladima je za razne aktivnosti na raspolaganju i prostrani župni centar, u kojem se uz župni stan nalazi više dvorana pogodnih za veća okupljanja. Mladi se, napominje župnik Košćak, uglavnom oko župe okupljaju petkom, kada se ne misli o zadaćama, ispitima i drugim školskim obvezama, ali ni o treninzima, utakmicama i drugim aktivnostima koje su u posljednje vrijeme sastavni dio vikenda mladih. U okupljanje na kraju tjedna uklopljen je i večernji vjeronaučni susret mladih. Uz moderni župni centar prostire se i igralište, pogodno za košarku, nogomet, rukomet, odbojku i druge igre na otvorenom. Orijentiranost »župne infrastrukture« u Mačkovcu prema mladima pomalo podsjeća i na salezijanske župe u većim gradskim sredinama.

Župnikove nedjelje u »cajtnotu«

Od 2021. u Mačkovcu je župnik Anđelko Košćak. Nedjeljna prijepodneva za njega uglavnom prolaze u »cajtnotu«, a poslijepodne i predvečer često je i vrijeme za susret i dogovor o nekim župnim projektima. U župnoj crkvi župnik Košćak slavi dvije mise, u 8 i 11 sati, a u vremenu između na misi je u crkvi sv. Vida u Žiškovcu, župnoj filijali. Tristotinjak vjernika redovito je na nedjeljnim misama.

Na hodočasničku kartu ucrtan i Vječni Grad

»U siječnju se organizira i susret roditelja čija su djeca krštena prošle godine. Naša je župa tijekom godina domaćin biskupijskih formativnih susreta za župne animatore. Djeca i mladi okupljaju se ljeti i na posebnim duhovno-rekreativnim susretima. Novost je u posljednje vrijeme i župni kamp koji se organizira četiri puta godišnje. On je organiziran tematski pa smo u ovoj godini usredotočeni na Godinu molitve. Uz geslo ‘Gospodine, nauči (i) nas moliti’ lajtmotiv naših susreta je i krunica, pa tako u svakom susretu izmolimo i po jedno od četiriju otajstava«, pojašnjava župnik Košćak.

Krunica je uobičajen »uvod« i u nedjeljne mise, u Mačkovcu i u Žiškovcu. Srijedom se prije mise moli krunica u čast sv. Josipu, a četvrtkom je u župi i euharistijsko klanjanje. U župi i u filijali drži se do pobožnosti prvih petaka u mjesecu. Župa je orijentirana i hodočasnički. Uz domaća svetišta poput Marije Bistrice, Trsata i Ludbrega hodočastilo se nedavno i u Lurd, a i za Svetu godinu 2025. na mačkovečkoj je hodočasničkoj karti već ucrtan Vječni Grad. Krajem rujna župa je hodočastila i u Svetvinčenat na susret hrvatskih i slovenskih katolika.

Trinaest duhovnih zvanja u novije vrijeme

Župa lijepo surađuje i s drugim zajednicama koje čine stupove društvenoga života u Mačkovcu. Među njima je udruga »Sport za sve«, koja okuplja članove mlađe i zrelije dobi, lokalni nogometni klub i, jasno, za manje sredine neizostavno dobrovoljno vatrogasno društvo. U Mačkovcu, napominje župnik Košćak, živi i desetak baptističkih obitelji, koje u naselju imaju i svoj vjerski centar. Otvoreni su za suradnju u raznim odgojno-obrazovnim i kulturnim programima pa se i župa sv. Petra i Pavla može pohvaliti dobrim odnosima s vjernicima baptističke zajednice.

U rujnu je župa proslavila i prvi važniji jubilej u svojoj mladoj povijesti, 25. obljetnicu utemeljenja. Svećenik Košćak tek je drugi župnik u župi sv. Petra i Pavla. Pastir je Mačkovčana od 2021. godine, a njegov je prethodnik Josip Blažon u dva desetljeća podigao svu »infrastrukturu« župe koju je 1999. osnovao varaždinski biskup Marko Culej. A sigurne duhovne temelje u Mačkovcu su, napominje župnik Košćak, postavili franjevci iz čakovečkoga samostana sv. Nikole. I mnogi su Mačkovčani pošli putom duhovnoga poziva – u novije je vrijeme iz župe poteklo šest franjevaca, dva dijecezanska svećenika i pet redovnica.

1 od 8

Župni »veteran« može se postati i sa 16 godina

Premda mu je tek 16 godina, mladić David Dokleja može se s pravom ubrojiti među »veterane« redovitih događanja oko župe u Mačkovcu. Voditelj je ministrantske zajednice koja uz njega okuplja još trinaest članova, a ministrira od svoje pete godine. »Od svoje desete godine dao sam se doista intenzivnije u ministrantsku zajednicu i u raznim svečanim prigodama naša je zadaća služiti Bogu kod oltara. Za mene biti ministrant i, općenito, biti aktivan u župi znači i odricanje od brojnih stvari koje svijet oko nas nudi. Svoj angažman vidim kao jasno opredjeljenje, za koje sam se sam odlučio. Želim biti Kristov, predati se ministriranjem i raznim odricanjima. Tako se želim ostvariti u životu«, pojašnjava mladić Dokleja.

Njegov imenjak i »kolega« uz oltar David Jelčić osim kao ministrant u župi djeluje i kao animator mladih. Drugi je razred srednje škole, a shvativši svoj angažman u župi kao ozbiljnu stvar, od prošle se godine uključio i u biskupijske susrete animatora. »Bilo bi dobro kada bi nakon krizme više mladih ostajalo uz Crkvu. Po generaciji ostane pet-šest onih koji su stvarno redoviti na misama. I u našoj sredini možemo vidjeti da poneki mladi kao da žive dva života. Kada su uoči krizme redoviti na misama, u crkvi su dobri i pristojni, a u školi se onda drže drugačije«, kaže Jelčić. Gimnazijalac je, a zasad se opredijelio i za ambiciozni nastavak školovanja. Nada se upisu medicine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U župnoj filijali, u crkvi sv. Vida u Žiškovcu, djeluju još tri mlada ministranta.

Preko djece, uključiti i roditelje u redoviti život župe

Dug »staž« u župi u Mačkovcu ima i Ivana Koren, koja je ondje svoje prve vjerničke korake učinila uz baku u molitvi krunice. Radi kao učiteljica, majka je dvoje djece i posvećena je obitelji, no svoje slobodno vrijeme rado daruje i župi. Odnedavno su joj povjerene i organizacijske aktivnosti oko kampova za djecu i mlade. »Lijepo je vidjeti da je to aktivnost koja nailazi na odjek. Na zadnjem smo kampu imali šezdesetak djece. Prvotno je sve bilo zamišljeno za djecu od prvoga do osmoga razreda, no priključili su nam se i srednjoškolci i djeca iz vrtića. Sve je to bilo i pomalo izazovno budući da je za toliko djece na raspolaganju bilo nas troje-četvero animatora i voditelja programa.« Uz duhovnu komponentu u svaki je kamp uključena i rekreativna i zabavna dimenzija. »I to je jedan put da se roditelji potaknu, da se i oni sami približe župi. I u Mačkovcu vidimo da se djeca rado odazovu na aktivnosti koje nudi župa. I tu nema razlike u odnosu na, primjerice, moju mladost. Razlika je u tome što su moju generaciju možda malo više roditelji poticali na bliskost prema Crkvi jer su i sami češće bili na misama. Danas roditelji općenito idu manje na misu pa manje na to potiču i svoju djecu«, dodala je župljanka Koren.

Napose valja spomenuti i da je u župi sv. Petra i Pavla nadomak Čakovca itekako živo i njezino drugo »plućno krilo«, ono u desetak minuta vožnje udaljenu Žiškovcu. Nakon mise u filijalnoj kapeli više je detalja o Žiškovcu rekla Dragica Vinković, koja je aktivna i kao čitačica, u zboru, a zajedno sa suprugom je i zvonarka. Petstotinjak ljudi nastanjeno je u Žiškovcu, a filijalna crkva, napominje župljanka Vinković, svima je velika prednost budući da se na misu ne treba putovati u neko udaljeno mjesto. »Malo smo selo, ali orijentirani smo na međusobno pomaganje. Pomažemo starijima, pomažemo potrebitima. Onemoćale četiri puta tijekom godine redovito obilazi župnik, donoseći im sakramente. Iako joj je tek dvadeset godina, i crkvu sv. Vida polako treba obnavljati«, opisala je.