Koliko je god proučavali i prolazili hrvatskom obalom, uvijek se otkriva nešto novo u hrvatskom biserju. Među tim biserima poput grada na gori izdiže se Primošten, u zagrljaju mora na putu između Šibenika i Splita. Smješten je tridesetak kilometara južno od Šibenika uz Jadransku magistralu, a svojom ljepotom kao da poziva prolaznike na predah u bogatoj kulturnoj prošlosti i u zagrljaj crkve sv. Jurja koji je nebeski zaštitnik mjesta, a ujedno mu je posvećena i župa.
Primošten pripada Šibenskoj biskupiji, a lijepo uređeno mjesto otvoreno je svakomu putniku namjerniku. Sa svojim posebnostima, s uređenim starim kamenim ulicama, hrvatskim stjegovima, spojio je suvremenu arhitekturu s drevnim biserima hrvatske kulture. Župu sv. Jurja već devet godina vodi otvoreni i iskusni pastoralac Jurica Petković, koji je rođen u dolini Neretve u glasovitoj obitelji svećenika i nogometaša. Prije toga djelovao je u župi Marina pa mu je mentalitet turističkih krajeva vrlo dobro poznat. »Nastojim uvijek otvoriti župu i njezine župne prostore jer to je mjesto susreta i zajedništva, to je mjesto župljana, a ja kao župnik samo nastojim prepoznati te potrebe i pastoralno ih usmjeravati«, navodi župnik Petković, za čijega je preuzimanja župe župni dvor uređen, obnovljen i vrvi životom.
Poštujući identitet i običaje župljana s njihovim posebnostima, župnik Petković napisao je knjigu »Običajnik župe sv. Jurja – Primošten«, za koju među ostalim kaže: »Crkveni običaji uglavnom su vezani za događanja slijedom liturgijske godine. Jednostavno, običaji su živi organizam koji se s vremenom mijenja, ali ona temeljna konstanta ostaje. Kad se običaji ne bi mijenjali, došlo bi do učmalosti i okoštavanja, u čemu bi običaji ostali sami sebi svrhom i ugušili bi svaku kreativnost.« Prije njega je don Jerko Jurin 1915. napisao »Običajnik Primoštena«, koji je ostao u rukopisu. Župnik Petković ističe da je samo to osuvremenio, jer Primošten je poseban kao mjesto i župa.
»Čuvaju svoju tradiciju, koju neprestance oplemenjuju kršćanskim vrijednostima, spajaju ono tradicionalno oživotvoreno novim duhom. To je posebna župa, narod je vjernički žilav, otporan i ne da svoju vjerničku i kulturnu baštinu i tradiciju.«
»Župa sv. Jurja ima oko 1500 stalnih župljana, a u ljetnim mjesecima ta se brojka poveća i do deset puta jer Primošten privlači svojom ljepotom brojne turiste«, kaže župnik te ističe: »Ono što je rak-rana našega društva, to je i rana našega mista – demografska slika je poražavajuća, ne budi optimizam. Mladi odlaze na studij i ne vraćaju se, a i sve manje je mladih koji stupaju u brak i stvaraju obitelj. Zadnjih godina broj krštenja godišnje je oko 20, ali od toga polovica ne stanuje u Primoštenu, iako su podrijetlom Primoštenci. Vole svoje mjesto podrijetla i rođenja pa žele svoju djecu tu krstiti. U maticama je umrlih dvaput više. Kad su u pitanju vjenčanja, otprilike kroz godinu bude od pet do 10 sklopljenih brakova. Valja napomenuti da su u mjestu oko 98 posto katolici.« Predstavljajući dalje župu, s ponosom župnik navodi da je aktivna na svim razinama, pa je tako župni Caritas osnovan 2015. pod nazivom »Veronikin rubac«, koji je do danas uspješno organizirao više humanitarnih akcija s ciljem pomaganja najpotrebitijima. Tu je pomoć djeci s teškoćama, ili kako često kašu s posebnim potrebama, zatim pomoć starijima i nemoćnima, pomoć osobama u domovima za starije i nemoćne, pomoć pučkim kuhinjama, donacije Sigurnoj kući. Sve to zahvaljujući članovima, ponajprije volonterima župnoga Caritasa pod vodstvom Margarite Jurić.
U župi od davnina djeluje Bratovština Presvetoga Oltarskoga Sakramenta koja promiče pobožnost prema Presvetomu i slavlje euharistije. »Jedna od najstarijih članica je Vinka Bonjolo, koja ima 92 godine, ali je poput proročice Ane iz Svetoga pisma koja je redovito pohađala hram. Crkva joj je drugi dom. Aktivna je u životu župne zajednice i radu bratovštine i redovita je predmoliteljica krunice«, navodi župnik. Djeluje i župni zbor, čiji su članovi posebno ponosni na to što njeguju stare pučke napjeve koje su naslijedili od svojih predaka. Primjerice otac Tomislava Gobova (Kurte) bio je dugogodišnji »pivač pištule«. Velike zasluge imaju i redovnice »šibenske« franjevke koje su dugo godina bile voditeljice zbora. Vremena se mijenjaju pa danas zborom ravna Rafaela Burazer Caparin.
U župi je dinamičan vjernički život jer uključeni su svi, a mladi i vjeroučenici redovito ministriraju na nedjeljnim misama, posebno na velikim blagdanima i svetkovinama. Među njima je i Anđela Pancirov koja po potrebi i svira gitaru te uljepša liturgijsko slavlje. »Osim blagdana Gospe od Loreta, koji je najpoznatiji simbol Primoštena, na koji je ove godine misno slavlje predvodio biskup Tomislav Rogić, slavi se i Gospa od Porta. U procesiji od crkvice sv. Roka do kapelice u Portu moli se za kišu i pjeva stari napjev ‘Divo pričista’«, navodi župnik Petković. Kad bi se nabrajali važni povijesni crkveni događaji, svakako bi valjalo istaknuti da je 1939. u Primoštenu održan Nacionalni euharistijski kongres. K tomu, prije II. svjetskoga rata u Primoštenu je osnovano društvo križara i orlića te bratovštine sv. Sakramenta i Gospe od Karmela.
Duša primoštenske župe redovnice su Družbe sestara franjevaka od Bezgrješne koje narod veoma cijeni. Sada su dvije redovnice na području župe. S. Benedikta Gotovac aktivna je u župi u spremanju ruha, uređenju sakristije i radu s djecom, a s. Jozepka Vukančić vodi Dječji vrtić »Brat Sunce«. Samozatajna s. Benedikta kaže: »Radim što je u skladu s mojim zvanjem i pozivom. Uz obveze u svojoj zajednici, u župi pomažem u sakristiji, pripremi za liturgiju, zatim u župnom dvoru kad je nešto potrebno. Posebno me raduje da su ovdje redovnice jako cijenjene, pa tako i kad treba neka pomoć, župljani se rado odazovu, bilo na osobni poziv ili na poziv župnika. Zajednica je uistinu složna, a posebno se ističe u pobožnostima i župnim proslavama kojih je jako puno, a upravo taj duh zajedništva i vjere daje snagu koja jamči budućnost ovomu mjestu. Posebna mi je radost kad vidim s kojom gorljivošću djeca i mladi dolaze na mise, na vjeronauk, na ministrantska okupljanja.«Župljani Primoštena ponosni su na svoje bivše župnike i svećenike, posebno na Grgu Roglića i kapelana Ivu Šarića koji su 16. studenoga 1942. spasili narod od talijanskih bombardiranja jer su potajno dobili informaciju o napadu pa su po noći obavijestili narod da se skrije. No kasnije su četnici 1944. ubili Ivu Šarića, a župljani održavaju spomen na njegovu žrtvu misom zahvalnicom i redovitim okupljanjem 2. lipnja. Župa ima i spomendan na šibenskoga biskupa Josipa Arnerića koji je bio primoštenski župnik, kojega su komunisti zatvorili i osudili na dvije godine zatvora i šest mjeseci prisilnoga rada.
Župnik napominje da na nedjeljne mise kroz godinu dolazi oko trideset posto župljana. Slave se dvije mise nedjeljom, a u ljetnom se periodu prema potrebi slavi više misa jer brojni turisti to zahtijevaju. No tu bude i svećenika. Valja napomenuti i pobožnosti poput prvih petaka, mladih nedjelja, devetnica, trodnevnica te brojnih svetkovina, blagdana i spomendana koji žive u narodu. Liturgijski je život jako bogat, a potiču ga sami vjernici jer sudjeluju u njemu.
Prema raspoloživosti vjernika organiziraju se i brojna hodočašća. »Hodočašća imaju veliku ulogu u životu vjernika jer tu se vjernici bolje upoznaju, grade zajedništvo i prijateljstvo prožeto duhovnošću. Župa svake godine uobičava hodočastiti u značajnija hodočasnička mjesta u domovini i u svijetu. Tako su hodočastili u Svetu Zemlju, Međugorje, Rim, Mariju Bistricu, Vukovar i druga mjesta. Po povratku osjeti se ta snaga zajedništva koja je oplemenjena nečim novim.«
Među brojnim današnjim vjernicima laicima motor primoštenske župe je Silvija Jadrijević koja je u župnom pastoralnom vijeću. Nastavnica je razredne nastave, majka je troje djece. Urednica je župne internetske stranice, okupljačica i promotorica zajedništva. »Nastojim biti stvarno na usluzi svojoj zajednici, kako u onoj u kojoj radim tako i u župnoj zajednici«, navodi župna vijećnica Jadrijević. Djeca su joj otišla za svojim poslom po Hrvatskoj, od Šibenika do Zagreba. »Teško je zadržati mlade, pogotovo one koji su negdje na studiju, jer mala mjesta često nemaju za njih odgovarajući posao. Važno je da ne izgube ono što su ponijeli sa sobom i da to oplemenjuju i žive. Roditelji i učitelji prvi su odgojitelji koji svjedoče svojim primjerom. Tako nastojim živjeti i raditi da mogu primjerom pokazati na koji način čuvati i promicati kršćanske vrijednosti.« Aktivna župljanka i u društvu prepoznatljiva građanka Jadrijević zabrinuta je zbog sve manjega broja djece (školu u Primoštenu od prvoga do osmoga razreda sada pohađa oko 180 učenika). »U svom radu u zajednici važnim smatram povjerenje, koje je posebno potrebno mladim ljudima. Otvorenost i povjerenje privlači mlade, jača njihov identitet i daje im samopouzdanje. Hvala Bogu, imamo župnika koji je jako otvoren, posebno prema svojim suradnicima, a to je važno u svakoj zajednici, dakle međusobno povjerenje. K tomu, važan je spoj generacija, da se ni jedna karika ne isključuje, a to naša župa ima kroz snažnu tradiciju. Međusobno smo povezani i to je temelj zajednice na koju smo ponosni.«
U Primoštenu je uvriježena riječ »gaštald« za remetu koji je župniku desna ruka, povjerljiva osoba i važna karika u zajednici jer ima uvid u materijalne potrebe. Tu dužnost u Primoštenu obnaša Hrvoje Bakotić, koji radi u komunalnom poduzeću, a njegov je rad u održavanju crkve i njezina okoliša, brine se za zvonjenje, sudjeluje u organizacijama »velikih fešta i sprovoda«. »Na prijedlog župnika i njegovih suradnika izabran sam za gaštalda u našoj župi, a tu dužnost nastojim savjesno raditi. Vodim brigu o okolišu, o urednosti crkve, o crkvenim predmetima, jer crkva je ogledalo župe i svakoga mjesta. To se već na prvi pogled uočava kad netko sa strane dođe u župu, a kod nas je puno kulturnoga sakralnoga blaga i nastojimo da to uvijek bude primjer i da svatko kad dođe osjeti da je to sakralni prostor koji je više od obične građevine«, navodi gaštald Bakotić.
