U stara socijalistička vremena sazivani su i održavani skupovi, tzv. zborovi birača, na kojima se raspravljalo o tekućim pitanjima građanskoga života. Na takve sastanke obično nije dolazio mjesni župnik. No na jednom takvom zboru ipak se pojavio župnik i tijekom rasprave digao ruku tražeći riječ. Predsjedavajući, vidno zbunjen, ipak je prihvatio župnika veleći: »Riječ ima drug za religiju.«
(Prema tekstu »Župnik postaje drug za religiju«
iz knjige »Anegdote iz kleričkog života«
nadbiskupa đakovačko-osječkoga u miru Marina Srakića)
