U doba koronakrize sve je teže čitati znakove vremena, a pogotovo ako je riječ o brojkama, ili još konkretnije, o novcu. Mnoge je iznenadio podatak da su samo u prvih osam mjeseci ove godine ukupni depoziti u bankama u Hrvatskoj, uključujući i pravne osobe, premašili iznos od 322 milijarde kuna i na godišnjoj se razini povećali za čak 19,8 milijardi kuna. Drugim riječima, kako je u Večernjaku protumačila Valentina Wiesner, oko 220 milijardi kuna drži oko tri milijuna građana, od toga njih oko 51 tisuća ima depozite veće od milijun kuna – što je samo 1,7 posto štediša, a još je manji udio hrvatskih građana koji drže 43 posto ukupne štednje od 94 milijarde kuna. Negdje između opisanih ekstrema formira se fluidan pojam »prosječnoga građanina«, to jest pripadnika famozne »srednje klase« u koju se prema Allianzovoj klasifikaciji u Hrvatskoj svrstava nešto više od milijun građana. Kao i svaka statistika i ova je podložna interpretacijama. Teško je povjerovati, smatra autorica, da bi se milijun hrvatskih građana u ovom trenutku složilo da živi – ne osrednje, jer to nije definicija srednje klase, nego – solidno. Ta ista statistika ove godine bilježi bitan pad BDP-a pa će u skladu s tim omjer ukupnih depozita građana prema BDP-u prijeći prag od 60 posto. Nedavno je objavljeno i istraživanje Erste banke u kojem stoji da hrvatski građani mjesečno štede 479 kuna – deset kuna više nego lani. No i dalje nema pouzdanih informacija koliko je hrvatskih građana u pandemiji izgubilo posao ili su im smanjena primanja pa se postavlja pitanje tko su ljudi koji su u banke položili 20 milijardi kuna.
Novinarka Wiesner, nastavljajući pisati o toj temi, smatra da su u Hrvatskoj krivi nedodirljivi. »Zbog njih sve više podsjećamo na latinoameričko društvo u kojem se favele izmjenjuju s elitnim kvartovima višemilijunskih vila. A onda neki ‘ćato’ u Berlinu za Allianzovo izvješće klasifikacije financijskoga bogatstva ubaci u ‘excelicu’ vrijednost straćare i vile opremljene namještajem s potpisom Franka Lloyda Wrighta i Eere Saarinena (iako vlasnici vjerojatno za njih nisu nikad čuli) i – napravi famozni izračun koliko u Hrvatskoj iznosi financijsko bogatstvo ‘prosječnoga’ građanina. Od kojih je jedan, možda, dio vojske 256.000 blokiranih s dugom od 16,4 milijarde kuna, drugi u nešto sretnijih 51.000 koji u hrvatskim bankama imaju na računu milijune kuna. Ukupno 220 milijardi kuna u bankama drže hrvatski građani. Za jedan mali ex-socijalistički narod impresivno. Još je impresivnije kako su to u crnoj godini globalne pandemije koja je sve poharala – podebljali s 20 milijardi? Tko su ti, neka dignu ruku!«
Viktor Vresnik smatra da ugostitelji imaju pravo biti nezadovoljni jer ne mogu raditi, ali hrvatski ugostitelji moraju razumjeti da se mjere koje Vlada donosi kako bi usporila širenje pandemije ne donose zbog njih i da se zato ne odnose samo na njih. Postavio je i osjetljiva pitanja koja se tiču solidarnosti. Je li pošteno očekivati od malih poduzetnika i proizvodnih kompanija s niskim prihodom da svojim poreznim doprinosima spašavaju ugostiteljski sektor, čijim se uslugama koriste na razini jedne šalice kave dnevno jer za više nemaju? Je li pravedno tražiti i od ugostitelja i od svih drugih poduzetnika da sudjeluju u stopostotnoj konzervaciji činovničkoga dijela javnoga sektora koji nikada nije bio natjeran na prilagodbu novim uvjetima? Nije pravedno ni jedno ni drugo, smatra Vresnik, jer danas se ne raspravlja o pravdi, nego o preživljavanju. Njemačka malim poduzetnicima kao pomoć zbog mjera zatvaranja na kraju godine u okviru borbe protiv koronavirusa isplaćuje više od deset milijardi eura više nego što je potrebno, tvrdi se u analizi njemačkoga gospodarskoga instituta (IW) koju prenosi Welt am Sontag u nedjelju. Njemački gospodarski institut izračunao je, pozivajući se na podatke Središnje banke Njemačke, da mali poduzetnici koji primaju pomoć i zbog mjera zatvaranja u studenom i prosincu, što se uglavnom odnosi na ugostitelje, u mnogim slučajevima dobiju više novca nego što bi zaradili inače.
I najzad, malo ponosa. Kuzma Kovačić autor je idejnoga i likovnoga rješenja srebrne kovanice od 200 kuna. Po kojim se kriterijima odlučuje kad će biti iskovana i zlatna inačica kovanice u ime HNB-a odgovorila je Dubravka Budak. »Arheološki muzej u Splitu je u rujnu 2019. godine podnio inicijativu za izdavanje prigodnog kovanog novca Komisiji za novac HNB-a. Na licu srebrnjaka nalazi se Arheološki muzej, a na naličju prikaz sarkofaga ‘Dobrog pastira’, koji se čuva u muzeju. Komisija je početkom 2020. usvojila navedenu inicijativu i s obzirom na događaj, interes tržišta i dosadašnju praksu, procijenjeno je da je tako značajnu obljetnicu najbolje popratiti prigodnim srebrnim kovanim novcem najveće nominalne vrijednosti od 200 kuna.«
