Kada je krajem travnja arheološka ekipa Muzeja grada Zagreba pod vodstvom muzejskoga savjetnika Borisa Mašića na poziv Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga ušla u zagrebačku prvostolnicu nakon potresa kako bi obišla i fotografijama dokumentirala kriptu u kojoj su pokopani zagrebački nadbiskupi, nisu mogli ni zamisliti kakav ih nalaz očekuje. Nakon uklanjanja korskih klupa i podne obloge u sjevernom dijelu svetišta – kako bi se montirala skela za sanaciju štete uzrokovane potresom – otkrivena su četiri dijela nadgrobne ploče biskupa Luke Baratina, izrađene od crvenoga mramora u 16. stoljeću. Već su ranije bila poznata tri fragmenta te nadgrobne ploče, koji se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju, te se smatraju vrlo kvalitetnim kiparskim djelom visoke renesanse u Zagrebačkoj biskupiji. Ploča prikazuje portret pokojnika s biskupskom mitrom, a pokraj njega je položen biskupski štap. Izvorno je tu bio i biskupski grb, koji je nažalost prilikom uklanjanja ploče iz katedrale kod prethodnoga potresa 1880. godine stradao.
Rezultati arheološkoga iskopa te pronađeni dijelovi nadgrobne ploče biskupa Baratina od ponedjeljka 18. svibnja mogu se vidjeti u Muzeju grada Zagreba, koji je nakon dvomjesečne stanke zbog potresa i pandemije koronavirusa upravo na Međunarodni dan muzeja ponovno otvorio svoj stalni postav, ali i prigodnu izložbenu instalaciju naslovljenu »Muzejski život u doba pandemije i potresa« kako bi posjetitelje upoznali s djelovanjem muzeja u to bremenito vrijeme. Središnji eksponat su novopronađeni ulomci nadgrobne ploče zagrebačkoga biskupa Baratina, a tu je i videomaterijal u kojem je prezentiran rad djelatnika muzeja na saniranju posljedica potresa i prevenciji širenja zaraze.
Voditelj Srednjovjekovne arheološke zbirke muzejski savjetnik Boris Mašić za Glas Koncila detaljnije je pojasnio kako je došlo do pronalaska nadgrobne ploče. »Bilo je razvidno da je riječ o podnom zaravnanju napravljenom najvjerojatnije u vrijeme renoviranja katedrale nakon potresa 1880. godine i izvedenom kako bi se natkrivanjem čvrstim građevinskim materijalom osigurala kripta iznad koje se danas nalaze posmrtni ostatci kardinala Alojzija Stepinca. Međutim, tijekom naknadnih priprema za građevinske radove uočen je skulpturalni prikaz od crvenoga kamena te ulomak s natpisom pa je na poziv inženjera Damira Foretića muzejska ekipa došla u katedralu. Ustanovljeno je da je riječ o iznimnom nalazu ubačenom u nivelirajući nasip od cigle i morta pa se pristupilo njegovu vađenju«, govori Mašić. Svakim daljnjim otkrivenim detaljem mramorne ploče izvirali su elementi koji su potvrđivali naznake da je riječ o renesansom prikazu ležeće osobe izvedenom u plitkom reljefu, a nakon definiranja nalaznih cjelina pristupilo se i njihovu vađenju.
»Potvrđena je teza da je riječ o nadgrobnoj ploči biskupa Baratina, a dio njegove nadgrobne ploče već je u Hrvatskom povijesnom muzeju, gdje je dospio 1907. godine. Ti su dijelovi bili predmet niza povjesničarsko-umjetničkih rasprava, ali je jedna činjenica i danas neosporna: riječ je o najboljem renesansnom skulpturalnom radu na području kontinentalne Hrvatske zbog kvalitete i estetike izrade. Posljednja istraživanja utvrdila su da je riječ o kamenu koji se vadio u kamenolomu Gersce nedaleko od Ostrogona te da je njegov autor najvjerojatnije Johannes Fiorentinus. Vrijeme njegove izrade može se datirati oko 1510. godine budući da je nemoguće ustanoviti je li ploču naručio sam biskup ili kardinal Toma Bakač koji je Zagrebačkom biskupijom upravljao u ime svoga nećaka Ivana Bakača«, pripovijeda muzejski savjetnik Mašić, koji je zajedno s dvoje kolega iz Muzeja grada Zagreba sudjelovao u pronalasku novih dijelova nadgrobne ploče.
Mašić ne želi nagađati kako su pronađeni ulomci nadgrobne ploče biskupa Luke Baratina dospjeli u nivelirajuću šutu, no s obzirom na plinske instalacije i rabljeni mort najizglednije je da je to bilo za obnove katedrale nakon potresa 1880. godine. »Priča o biskupu Baratinu pripovijeda se ‘od potresa do potresa’, a ovi su fragmenti otkriveni upravo 510 godina nakon biskupove smrti i punih 140 godina nakon što je Zagreb pogodio razoran potres. No još se jednom potvrdilo da su područje Kaptola i zagrebačke prvostolnice najinteresantnija lokacija za proučavanje zagrebačke i hrvatske povijesti te da je arheologija nezaobilazan dio tih istraživačkih radova«, zaključio je Mašić te istaknuo da nadgrobna ploča zasigurno ima budućnost jer se kao eksponat može pojavljivati i u vrhunskim izložbama renesanse, kao i onima koje će tematizirati zagrebačke (nad)biskupe ili nadgrobne ploče.
Iz ostavštine biskupa Luke Baratina u katedralnoj se riznici čuva biskupski štap, srebrni pozlaćeni kotlić za svetu vodu, pacifikal ukrašen dragim kamenjem, biskupski zlatni prsni križ s draguljima i biserima i četiri srebrna svijećnjaka.
No tko je zapravo biskup Baratin koji je na čelu Zagrebačke biskupije bio od 1500. do 1510. godine? Povijesni izvori otkrivaju da je kao zagrebački biskup boravio kratko u Budimu, pa u Ivaniću, a zatim do kraja života u Čazmi. No pokopan je u zagrebačkoj katedrali uz oltar svojega zaštitnika sv. Luke, koji je podignuo uz oltare sv. Doroteje i Svih svetih. Upravo se ime biskupa Baratina često veže uz uređenje zagrebačke stolne crkve. Potpuno je dovršio svodove katedrale, započeo gradnju dvaju zvonika, dao je postaviti nove orgulje, korske klupe, a odigrao je i ključnu ulogu u iniciranju izgradnje utvrda oko katedrale. Nabavljao je umjetničke predmete i za riznicu, a među tim predmetima posebno se ističe njegov epitaf koji jasno naznačuje da je kao biskup pripadao kulturnomu zagrebačkomu krugu koji se zanimao za umjetnine talijanskoga renesansnoga stila.
Za njegova biskupovanja tiskan je u Veneciji 1505. zagrebački brevijar, a predsjedao je dijecezanskoj sinodi u Zagrebu (1507. ili 1508.) koja je odobrila zagrebački misal tiskan u Veneciji, poznat i kao Muerov misal, koji ima iznimnu povijesnu i umjetničku važnost jer je to prvi tiskani misal tadašnje Zagrebačke biskupije. To je ujedno prvi i jedini tiskani misal s bogoslužjem po obredu zagrebačke stolne crkve te je vrhunac tadašnjega tiskarstva. Također, to izdanje zagrebačkoga misala donosi najstariji do sada poznati prikaz grada Zagreba. Kod čazmanskih dominikanaca 1505. godine utemeljio je svagdanju zakladnu misu »za žive i preminule zagrebačke biskupe«, darujući im, uz pristanak zagrebačkoga Kaptola, jedan predio kod Čazme. U Ivaniću je blizu biskupske palače izgradio samostan i crkvu sv. Ivana Krstitelja i doveo onamo franjevce opservante iz provincije sv. Otkupitelja, koja se nalazila na području njegove bivše Čanadske biskupije.
