IZVJEŠĆE O KRŠENJU PRAVA NA SLOBODU VJEROISPOVIJESTI »Napad na molitelje očigledan je primjer napada na temeljna ljudska prava«

Predstavljanje Izvješća o napadima molitelja
Snimio: B. Čović | Predstavljanje Izvješća u Saboru prosvjedom su dočekali saborski zastupnici iz redova oporbene stranke
U Hrvatskom saboru predstavljeno izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice

ZAGREB • U Hrvatskom saboru u srijedu 10. srpnja održan je okrugli stol uz objavljivanje »Izvješća o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini« koje je pripremila udruga »U ime obitelji«. U izvješću je dokumentirano kako je medijska difamacija molitelja pridonijela kršenju njihova prava na slobodu vjere, prava na slobodu javnoga prakticiranja vjere, prava na slobodu govora i prava na slobodu okupljanja. Izvješće iscrpno navodi različite vrste napada klasificirajući ih u šest kategorija: predrasuda ili stereotip, neargumentirana optužba, neistina ili kleveta, diskriminacija, javno poticanje na nasilje ili mržnju te zločin iz mržnje prema vjeri.

U »Izvješću o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini« udruge »U ime obitelji« popisani su i analizirani napadi na muškarce okupljene u javnoj molitvi krunice svake prve subote u mjesecu koju je na glavnom zagrebačkom trgu i trgovima još devet hrvatskih gradova organizirala inicijativa »Muževni budite«. S molitvama se započelo u listopadu 2022. i vezane su uz bratstvo »Vitezovi Bezgrješnoga Srca Marijina«, a do prosinca 2023. javna molitva održana je u deset hrvatskih gradova. 

Apel pučkoj pravobraniteljici i institucijama

Izvješće ističe da »javno iskazivanje vjere, kao i prakticiranje pobožnosti na javnom mjestu ni na koji način ne može biti zabranjeno ili nespojivo s postulatima sekularne države liberalne demokracije« te da molitelji nisu ugrozili ničija prava, nego upravo suprotno – njima su zanijekana temeljna ljudska prava. »Primjer napada na molitelje očigledan je primjer toksične medijske manipulacije društvenim zbivanjima koje je nakon prvotne dehumanizacije i diskriminacije sudionika u konačnici rezultiralo anticivilizacijskim napadom na set fundamentalnih ljudskih prava za koja se vjerovalo da su nepovrediva i općeprihvaćena«, zaključak je izvješća, čiji su rezultati predstavljeni u Saboru na okruglom stolu u organizaciji Kluba zastupnika Domovinskoga pokreta u srijedu 10. srpnja. O njima su govorili direktorica »U ime obitelji« dr. Željka Markić, zastupnik Igor Peternel, član istraživačkoga tima Jakov Blagojević i dr. Marijana Kompes s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.

»Prilikom hajke molitelji, katolici i Katolička Crkva u Hrvatskoj sustavno su ismijavani i vrijeđani«, stoji u izvješću

Prema izvješću, do sada je zbog objave koja poziva na nasilje podnesena kaznena prijavu za kazneno djelo javnoga poticanja na nasilje i mržnju, no Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije podignulo optužnicu.

Upozorivši da »društva suočena s izazovima multipliciranih kriza puno češće kreiraju društvene sustave koje odlikuju demokratski deficiti«, udruga »U ime obitelji« pozvala je pučku pravobraniteljicu da učini sve kako bi se suzbile »sve izjave, djela i aktivnosti koje zagovaraju i aktivno ozbiljuju dokidanje ljudskog prava na slobodu vjeroispovijesti, ljudskog prava na slobodu javnog prakticiranja vjere, ljudskog prava na slobodu govora i ljudskog prava na slobodu javnog okupljanja«, a medije na poštovanje Ustava Republike Hrvatske.

Od medijske difamacije do dehumanizacije molitelja

Upravo se velik dio izvješća bavi medijskim objavama, a prikazuje se postupnost napada: počevši u antikatoličkim aktivističkim medijima, s vremenom su se pojavili i u glavnostrujaškim medijima te su se u njih uključile aktivističke udruge i političke stranke. Prvo je u javnosti ustaljen pejorativni naziv za molitelje »klečavci«, zatim je izgrađen narativ o njihovoj navodnoj opasnosti, na temelju čega je u javnosti stvoren dojam da je diskriminacija molitelja dopuštena, što je kulminiralo verbalnim i fizičkim obračunom.

Na javnoj televiziji, HRT-u, molitelji su nazvani »klečavcima«, a prosvjednici »protuprosvjednicima«, čime se medij koji bi po definiciji morao biti neutralan svrstao na stranu protiv molitelja. Izvješće je istaknulo da je razvoj događaja slijedio model totalitarne antisemitske propagande tijekom nacističkoga režima u Njemačkoj i kvislinškoga režima u NDH: određena se društvena skupina prvo etiketira, potom se prikazuje kao prijetnja, kako bi se mogla napasti njezina temeljna ljudska prava.

Dehumanizirajuće etiketiranje

Izvješće iscrpno navodi različite vrste napada klasificirajući ih u šest kategorija: predrasuda ili stereotip (19), neargumentirana optužba (10), neistina ili kleveta (19), diskriminacija (31), javno poticanje na nasilje ili mržnju (16) te na zločin iz mržnje prema vjeri (1).
U izvješću su navode vrlo brojna djela i napadi kojima su prekršene odredbe Kaznenoga zakona – javno poticanje na nasilje i mržnju i u manjoj mjeri na kazneno djelo zločina iz mržnje prema vjeri.
Primjerice, neargumentirana optužba tvrdnja je udruge »Domino« da »muškarci, nesigurni u trenutno stanje patrijarhata, glasno mole na trgovima pokušavajući reafirmirati itekako narušen tradicionalni i jedini ispravni koncept muževnosti«, i to na temelju neutemeljenoga tumačenja pojma »duhovnoga autoriteta«. Više novinara, navodi izvješće, javno je poticalo na nasilje i mržnju prema moliteljima, u čemu prednjače novinari mrežnih portala »Telegram« i »Index«, služeći se pritom često dehumanizirajućim etiketiranjem.

Lažne optužbe

Na početku izvješća navedeni su članci Ustava Republike Hrvatske, Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava koji jamče slobodu savjesti i vjere, javnoga prakticiranja vjere i mirnoga javnoga okupljanja. »Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom«, stoji u članku 41. Ustava RH, a članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima kaže da »svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima«.

Izvješće iscrpno objašnjava razloge neutemeljenosti optužaba. Ponajprije, ističe da su nakane molitelja u skladu s Katekizmom, kao i s papinskim enciklikama

Izvješće navodi i nakane molitelja krunice: »za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja, za duše u čistilištu, i za osobne nakane«. Protivnici javne molitve opetovano su pozivali na njezinu zabranu pod optužbom da je izraz mizoginije, diskriminacije žena, nametanja ženama patrijarhalnih norma odijevanja i ponašanja, klerikalizacije društva te želje za povratkom »u srednji vijek«. Molitelje su etiketirali kao »klerofašiste, ultrakatolike i ekstremiste«, navodi izvješće.

Također je opetovano izricano da je javna molitva politički čin, financiran iz inozemstva. Neki su čak pokušali osporiti javnu molitvu pozivanjem na Bibliju – navođenjem Kristovih riječi o molitvi u skrovitosti (Mt 6, 5) – čak i tumačeći propovijed varaždinskoga biskupa Bože Radoša 23. veljače 2023. kao tobože usmjerenu protiv molitelja, koje biskup uopće nije spomenuo.

Sve to dovelo je do toga da je tijekom 2023. godine – kako se navodi u izvješću – zabilježena nezapamćena javna hajka koja se proširila na sve katolike. »Prilikom hajke molitelji, katolici i Katolička Crkva u Hrvatskoj sustavno su ismijavani, vrijeđani i neargumentirano diskreditirani te je povrijeđen te štoviše sustavno i kontinuirano kršen cijeli niz ljudskih prava.«

Odgovori organizatora

Izvješće iscrpno objašnjava razloge neutemeljenosti optužaba. Ponajprije, ističe da su nakane molitelja u skladu s Katekizmom, kao i s papinskim enciklikama. Slobodu vjere kao temeljno ljudsko pravo, pojašnjava se u izvješću, »bilo bi potpuno pogrešno tumačiti isključivo kao pravo da se vjeroispovijest samo iskaže, već se ona treba tumačiti upravo kao pravo da se vjeroispovijest živi, a to se prije svega odnosi na pravo na moralnu oblikovanost savjesti u skladu s vjerskim istinama i pravo na javno očitovanje«.

U izvješću se navode odgovori dr. Krunoslava Puškara, voditelja projekta »Muževni budite«: »Naša javna molitva nije pokazivanje snage i broja niti nam je cilj poslati političku poruku. Naš je cilj iskrena, autentična, ponizna molitva na koljenima, zagovaranje za narod i Crkvu.« Na primjedbu o Kristovu naputku da molitva bude u skrovitosti Puškar je odgovorio: »Treba reći da i na drugim dijelovima Pisma piše da Gospodin želi da muškarci mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke bez srdžba i raspre. To znači da želi javnu molitvu.« 

Tko koga financira?

Izvješće navodi da su molitelji u javnosti često neargumentirano optuživani da provode molitvenu akciju »uvezenu« iz Poljske budući da su u toj zemlji bili organizirani slični događaji, kao i da ih financira poljska katolička zaklada »Ordo Iuris«. »Nas ne plaća nitko«, pojasnio je Puškar, uz objašnjenje da za molitveno okupljanje i nije potreban novac. Na portalu »Muževni budite«, prvom hrvatskom katoličkom portalu za muškarce, stoji da se portal financira »isključivo donacijama i dobrovoljnim prilozima čitatelja«.

Za razliku od toga, izvješće navodi da udrugu »Domino«, koja je organizirala sustavne prosvjedne performanse usmjerene protiv javne molitve krunice, financijski potpomaže 51 ustanova, među kojima je više veleposlanstava drugih država, kao i Grad Rijeka, Grad Split, Grad Zagreb, Hrvatski audiovizualni centar, Istarska županija i Ministarstvo kulture RH.