Razumjeti razvoj Hrvatskoga katoličkoga pokreta, posebice u njegovim socijalnim vidicima, nije moguće bez uvida u ulogu i značenje velikoga slovenskoga katoličkoga mislioca i preporoditelja Janeza Evangelista Kreka.
Rođen je 27. studenoga 1865. u Svetom Gregoru u Dolenjskoj. Godine 1884. maturirao je na Prvoj državnoj gimnaziji u Ljubljani, a zatim stupio u bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1888. te potom poslan na teološke studije u Beč. Ondje se temeljito upoznao s kršćanskosocijalnim pokretom, naučivši tijekom studija poljski, češki, ukrajinski, engleski, francuski i talijanski. Doktorirao je godine 1892. Zatim je kratko vrijeme bio kapelan u Ribnici, a onda je bio postavljen za katedralnoga vikara u Ljubljani, gdje je ujedno bio docent filozofije na bogosloviji. Godine 1895. utemeljio je katedru za fundamentalnu teologiju i tomističku filozofiju, koju je držao do umirovljenja 1915.
Godine 1894., nakon Prvoga slovenskoga katoličkoga sastanka u Ljubljani, osnovao je Slovensko katoličko radničko društvo i kršćanskosocijalni list »Glasnik«, a poslije i časopis »Naša moč«, glasilo kršćanskosocijalnih radnika. Godine 1909. osnovao je Jugoslavenski strukovni savez kao sindikalnu radničku organizaciju, »lijevo krilo« Slovenske ljudske (pučke) stranke, koja je na Krekov prijedlog to ime 1905. dobila kao sljednica Kršćanske narodne stranke. Utemeljio je više seljačkih zadruga i štedionica po Raiffeisenovu sustavu te podupirao razvoj obrta. Bio je žestoki kritičar bezbožnoga komunizma i liberalnoga kapitalizma, zauzimajući se za radnička prava i mirnu transformaciju kapitalizma u kršćansku socijalnu demokraciju.
Bio je politički aktivan pa je na listi Katoličke narodne stranke izabran u Carevinsko vijeće 1897. te ponovno 1907. Godine 1901. izabran je u kranjski pokrajinski sabor, gdje je djelovao do smrti. Prihvaćao je i promicao stajalište da su Slovenci i Hrvati jedan narod te se u vjerskim, kulturnim, gospodarskim i političkim pitanjima moraju osloniti jedni na druge. »Održati se mi i vi možemo samo ako budemo jedan narod: ujedinjenje Hrvata i Slovenaca mora biti naš program, ali politički raditi možemo samo ako budne što više naših pojedinaca ekonomski nezavisno i prosvijećeno«, govorio je. Praktičan je rezultat toga bio da su kršćanski slovenski i hrvatski zastupnici u Carevinskom vijeću imali svoj zajednički klub od 27 članova. Krek je, vođen time, dao poticaj donošenju »Svibanjske deklaracije« 1917.
Bio je plodan spisatelj, s oko šest tisuća članaka u časopisima, najviše u »Katoliškom obzorniku« i »Domu in svetu«. Uz ostalo, napisao je opsežno djelo »Socializem« 1901. Posmrtno je, od 1923. do 1993., izišlo pet svezaka njegovih izabranih spisa. Objavio je i više drama.
Slovencima s pravom velikan, nikako ne bi trebao biti zaboravljen među Hrvatima. Njegove konferencije na Svetom Joštu kod Kranja bile su legendarne. Pohađali su ih, uz ostale, Ćiril Brajša, Viktor Grmović, Rudolf Eckert, Velimir Deželić ml., Petar Grgec, Ljubomir Maraković te Petar Rogulja, jedan od najzauzetijih hrvatskih katoličkih vjernika laika između 1910. i 1920., kada je umro u 32. godini. On ovako opisuje ozračje tih susreta: »Malen brijeg kraj Kranja, a njegovo ime počinje postajati simbolom slovensko-hrvatskoga sjedinjenja i regeneracije hrvatske omladine. Koliko je kurzova održano na njem, kakvi sve nacrti nijesu tu izrađeni! I svake se godine sastajala na njem mala hrvatska kolonija, dolazio bi dr Krek i ugledni tvorničar Pollak, pa bi se raspravljalo o svem: o vjerskim problemima, gospodarstvu, politici, filozofiji narodnoj prosvjeti. Mi smo učili od Slovenaca, kako da se dignemo iz sićušnih prilika naše zastarjele zavađene i tuđinske Hrvatske, pa da u naš narodni život unesemo novi duh – duh rada i pobjede.«
Dolazio je Krek više puta u Hrvatsku. Velimir Deželić ml. donosi njegov govor na socijalnom tečaju u Zadru travnja 1908., iz kojega izdvajamo misao: »Fantje! Rekristijanizacija nije tek naučiti puk da bude pobožan i da znade odgovarati na pitanja iz vjeronauka. Obnova svega u Kristu jest opća socijalna obnova. (…) Socijalni rad je realno kršćanstvo i domoljublje.«
Umro je 8. listopada 1917. u Šentjanžu pri Sevnici. »Najjači je utjecaj i politički imao dr Krek na razvoj našega katoličkoga pokreta. Biskup je Mahnić dao tomu pokretu vjersku idejnu bazu, a Krek mu je ulio socijalnu sadržinu. Svi su pristaše našega katoličkoga pokreta koji se bave socijalnim radom Krekovi učenici… Ako je ikoji čovjek mogao reći da je njegova osoba program, može to reći dr Krek. Njegove ideje i njegov rad nijesu samo program katoličkih Slovenaca, nego i nas katoličkih Hrvata«, zaključio je o njemu Rogulja u svojoj brošuri »Dr. Janez E. Krek« iz 1916.
Hrvate je nazivao i smatrao braćom. Uz drugoga velikoga katoličkoga slovenskoga intelektualca biskupa Mahnića izvršio je ponajveći utjecaj na početni razvoj Hrvatskoga katoličkoga pokreta. Kamo sreće da nam i je danas takvoga bratstva!
