Japanska književnica Sono Ayako, dobitnica brojnih nagrada, među kojima je i papinsko odlikovanje »Pro Ecclesia et Pontifice«, rođena je kao Machida Chizuko u Tokiju u Japanu. Roditelji nisu bili kršćani, ali je njezina majka smatrala da bi duhovno obrazovanje bilo dobro za nju te je pohađala katoličku školu Svetoga Srca. To je dovelo do obraćenja Chizuko na kršćanstvo. Krštena je u školskoj kapelici. Uzela je ime Marija Elizabeta.
Pseudonim Sono Ayako počela je upotrebljavati prilikom objave članaka u časopisu »La Mancha«. U romanima »Čuda«, »Nema razloga za ubojstvo«, »Promatrač s obale« i »Prazna soba« izražena je njezina vjera uvjerenjem da ljubav i dobro pobjeđuju nad grijehom. Piše o raznim temama poput obiteljskoga nasilja, pobačaja i prava na život, o životu Heroda Velikoga kroz oči nijeme sviračice lutnje, dramatičnom iskustvu redovnice Harune koja se susrela s genocidom u Republici Ruandi i o čudima koja se pripisuju sv. Maksimilijanu Kolbeu.
