Japanski umjetnički film »Drive My Car« već je na premijeri u Cannesu dobio tri nagrade: za najbolji scenarij te za najbolji film ekumenskoga žirija i FIPRESCI-ja. U nizu ostalih nagrada ima Zlatni globus i četiri oskarovske nominacije: za najbolji film, režiju, prilagođeni scenarij i međunarodni film.
Riječ je o prilagodbi istoimene kratke pripovijetke iz 2014. godine japanskoga književnika i prevoditelja Harukija Murakamija (1949.), čiji je roman »Kafka na žalu« postavljen na scenu zagrebačkoga HNK-a. Iako traje 179 minuta, lako se gleda zahvaljujući izvrsnoj režiji, lijepoj fotografiji, umjerenu ritmu te uvjerljivoj glumi. Vrlo je poetičan, suptilan, filozofsko-psihološki misaon u potrazi onoga najdubljega u čovjeku, iskrene istine u dubini srca koja otkriva tajnovitosti. Prikazuje i emotivno snažan proces iscjeljivanja duše nakon smrti djeteta i voljene žene. Usto zanimljivo prikazuje i rad s glumcima za kazališnu predstavu Čehovljeva »Ujaka Vanje«. Prikazane su i scene iz Beckettove drame »U iščekivanju Godota«. Film je prikladan za prave filmofile i ljubitelje umjetnosti.
Riječ je o glumcu i redatelju Yűsukeu Kafuku (Nashijima), čija je supruga scenaristica Oto (Kirishima). Jako su se voljeli, ali je ona iznenada umrla ostavivši dio tajne. Shrvan velikom bolju, Kafuku tek nakon dvije godine prihvaća režiju u kazalištu u Hirošimi. A njihovo je pravilo da moraju dati vozača svakomu suradniku. Tako dobiva vozačicu, suzdržanu djevojku Misaki (Miura). Postupno otkrivaju objašnjenje onoga što svakoga od njih najviše muči…
