Milka Fokt r. Gudac, rođena u Novskoj, dva puta je, prema njezinu svjedočenju, bila uhićena pod sumnjom da pripada partizanskomu pokretu, prvi put u prosincu 1941., a drugi put u veljači 1942. kad je s majkom odvedena u novogradiški, a potom u jasenovački logor. U njezinu se iskazu govori o skupnim pomilovanjima i organiziranom pogonu krojačnice: »Prisutnost moje majke davala mi je jednu brigu više, opet s njom sam bila jača i sigurnija. Znate, ona je bila invalid u nogu.
U Gradiški je vrlo brzo fizički potpuno propala. U takvom stanju jednog dana bila je pročitana s jednom grupom zatočenica da je pomilovana. Ona nije htjela napustiti logor zbog toga što ja ostajem. Znate, mati je mati. Jedva sam uz pomoć jedne logorašice, Ružice, koja je bila određena između nas za logornicu, uvjerila mamu kako treba da ide. Otišla je… Novi raspored da idem u krojačnicu za mene je bila nagrada«(»Ožiljci koji ostaju«, »Poruke«, br. 1 (6), 15. travnja 1973. str. 4.).
Od brojnih poslova na otvorenom i u radionicama Antunu Janku iz Sv. Lovre Pazenatičkoga u Istri dodijeljen je jedan od nimalo laganih poslova: istovar drva, kako je to rekao Josipu Gabrijeliću, članu Komisije za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača 17. svibnja 1945.: »Nakon toga kako je već bilo rečeno, 19. avgusta 1944. bio sam odveden u logor Stara Gradiška, gdje sama bio zatvoren dva mjeseca. Tu sam bio na radu na Savi na istovaru drva« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 219).
Građevinski su poslovi u svagdašnjoj logorskoj evidenciji »Dnevni radovi« označavani rimskim brojem »V« (HDA, ZKRZ -Zh – kutija 231).
Prema istraživanjima novinara i publicista Igora Vukića »u logorskim je radionicama 1942. izrađeno oko 2000 bajuneta te vojničkih i časničkih noževa s kožnim koricama«. »Popravljeno je 759 vojničkih kreveta i izrađena još 593 nova željezna kreveta« (»Radni logor Jasenovac«, Naklada »Pavičić«, Zagreb, 2018., str. 169.).
NASTAVLJA SE
