Podatak o liječničkoj ekipi poslanoj sredinom 1942. na ispomoć u zdravstvenom zbrinjavanju kozaračkih izbjeglica smještenih oko jasenovačkoga logora također zavrjeđuje pozornost i objektivnu prosudbu:
»Prema zapovijedi Ministarstva zdravstva u Mlaku i Jablanac poslana liječnička ekipa (17. srpnja 1942., op. a.) u kojoj je i dr. Nikola Vladkov. Zadatak im je pomagati izbjeglicama (s Kozare i Potkozarja, op., a.) i cijepiti ih protiv tifusa.
Uz Vladkova sudjeluju dr. Petar Silobrčić, dr. Miljenko Gjivoje, kirurg dr. Župan, rengenolog dr. Auf, ortoped dr. Klemenčić te dvije bolničarke Hrvatskog crvenog križa Cindrić i Henigman« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019., str. 77.).
Da je još sredinom travnja 1945. djelovala logorska bolnica, u kojoj su u većini, očito, bili zatočenici židovski liječnici, posvjedočio je 26. svibnja 1945. i Jakob Danon iz Zavidovića u BiH: »Ja sam 18.IV.1945. određen po zastavniku Liscu za ustašku bolnicu u samom Jasenovcu, te sam tog dana otišao u Jasenovac u ustašku bolnicu. U ustaškoj bolnici bili su od zatočenika sljedeća lica: Dr. Kohn, zubar, Dr. Spizer – internista, Dr. Lipković Rudi, kirurg, Dr. Zora Frajst – kirurg, Dr. Jonić Ivo okulista, Mr.ph. Joža Šenoer, Buki Salom (Buki je nadimak, a ime mu ne znam) dentista, Finzi Josef (Čučo), Altarac Maminko, iz Zenice, električar, Danon Jakob (tj. ja potpisani), Denon Šalom, Margita Furst, Giordana Mandić, Dorica, Katica, Vidojka, Jula, Olga (kojima prezime ne znam) i zatim Repac imenom iz Nove Gradiške te još 3 muškarca kojima se imena ne mogu sjetiti« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 231).
»Skupina djece iz sela Uštice došla (8. rujna 1944., op. a.) u Jasenovac kako bi ih logorski liječnik cijepio od zaraznih bolesti. Među njima je i Nikola Šimičić.
Liječnik ih je primio u kući u selu u blizini željezničke pruge. Nakon cijepljenja savjetovao im je da se kući vraćaju u grupama, ako bi nekome pozlilo od cjepiva, da mu drugi pomognu« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019., str. 165.).
Spomenuti primjeri govore o višenamjenskoj funkciji jasenovačke bolnice, samim time i logora, a u prilog tomu govore i tragični događaji potkraj g. 1941. koji su pogodili stanovnike nekoliko hrvatskih sela:
»Jasenovac je bio sabirni logor za sve izbjeglice, pa i za Hrvate. 21.XI.1941. 1500-2000 Hrvata iz Donjeg Lapca i Boričevca, koji su pobjegli pred četnicima, došli su u Jasenovac, odakle kasnije u Slavoniju. U sela Mlaka i Jasenovac, koji su u domeni logora Jasenovac naseljeni su muhađiri (prognanici, op. a.) iz Bosne« (Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat: »Ogoljela laž logora Jasenovac«, Naklada E. Ćić, Zagreb, 2008., str. 31.-32.).
U jasenovačkom logoru završavali su i mnogi zbog kriminala, prijevare, nepoštena poslovanja i slično: »15. veljače (1942., op. a.) Dnevni list Hrvatski narod objavio vijest da je Marija Hladin, vlasnica mljekarnice u… prijavljena redarstvu jer je varala s karticama za kruh. Uz 3000 kuna kazne poslana je i na boravak u sabirnom logoru u Jasenovcu (odakle je vjerojatno proslijeđena u Staru Gradišku)« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019., str. 47.).
U više je već navrata spomenuto da su i različiti ustaški dužnosnici završavali u Jasenovcu: »Četvoricu agenata ustaškog redarstva, Valent Grubešić, Henrik Geršić, Stjepan Crnogaj i Branko Randić, kažnjeni trogodišnjim boravku u Jasenovcu, zbog nedostatka stege i prekoračenja ovlasti u obavljanju dužnosti.
Obavijest o kazni Ravnateljstvo za javni red i sigurnost razaslalo svim velikim župama i redarstvenim oblastima i naredilo im da tiskaju oglase s kojima će i javnost obavijestiti o kažnjenim policajcima« (Vukić, isto, str. 47.).
»Strijeljan ustaša Ilija Koturić r. 1924. iz Domaljevca (5. svibnja 1944., op. a.), s presudom ratnog suda – ‘nečasne radnje’« (Vukić, isto, str. 139.).
NASTAVLJA SE
