Unatoč popriličnomu broju svjedočenja preživjelih logoraša o popisima i evidencijama, o tome se desetljećima šutjelo.
Tako je Mehmed Jakupović, član predratnoga Ujedinjenoga radničkoga sindikata i Komunističke partije, rođen u Mostaru, uhićen u Zemunu i sa skupinom zatočenika iz Vukovara 25. kolovoza 1942. prebačen u jasenovački logor, gdje je bio sve do 15. prosinca 1943., kada je sa skupinom oslobođen odlukom poglavnika Ante Pavelića o pomilovanju, u poslijeratnom kazivanju potvrdio da su zatočenici bili popisivani već pri ulasku u logor:
»Mi muškarci prvi smo ušli kroz kapiju iznad koje je bio natpis ‘RADNI LOGOR JASENOVAC’. Tu negdje, odmah kraj kapije, bio je neki logornik, čini mi se da se zvao Viner. Taj Viner nas je preuzeo i sačinio spiskove« (»Stvarnost ‘Radnog logora Jasenovac’«, »Poruke«, br. 4 (5), 29. studenoga 1972. str. 4.).
Ostoja Vikalo iz Slabinje izjavio je da su zatočenicima popisana ne samo imena i prezimena, nego i svi drugi osobni podatci:
»Taj civil i ustaša poveli su nas za sobom. Došli smo do kapije koju je stražar otvorio, a odavde odosmo do nekih baraka. Već se smrklo. Ušao je ovaj civil u jednu baraku i donio knjigu. Uvedeni smo u jednu novu baraku, a zatim su nam popisali imena i druge generalije« (»Živi kostur bježi u slobodu«, »Poruke«, br. 1(8), 2. listopada 1974., str. 4.).
Prilično pedantnu evidenciju zatočenika potvrdio je i Andrija Artuković, upravitelj jasenovačkoga logora, u iskazu novinaru Mladenu Gencu uoči Uskrsa 2002. u lepoglavskom zatvoru:
»Jeste li u Jasenovcu vodili evidenciju o zatočenicima?
Da. Kroz Jasenovac je u moje vrijeme (od 18. veljače 1942. do 1. listopada 1944., op. a.) prošlo točno 18.600 zatočenika…« (»Trilogija zločina«, »Tonimir«, Varaždinske Toplice, 2018., str. 15.).
Pedantno se također vodila evidencija o svakodnevnim radovima zatočenika logora, koja je bilježila broj logoraša, mjesto gdje su radili i vrstu posla te imena stražara koji su ih pratili i bili zaduženi za njih. Jedan od izvornih »Dnevnika radova«, koji se sastoji od 138 str., u razdoblju od 18. listopada 1944. do 22. siječnja 1945. pronađen je u ruševinama logora prigodom poratnoga komisijskoga uviđaja 18. svibnja 1945. Svaka je vrsta posla evidentirana šiframa, iz kojih je razvidna njihova raznovrsnost, pa je tako, prema istraživanju Državne komisije za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača (ur. br. 16297, HDA, ZKRZ – Zh – kutija 231), »grupa I.« označavala lančaru, »grupa II.« šumsku stolariju i pilanu, »III.« – ciglanu, »IV.« – kožaru, »V.« – građevinske radove, »VI.« – električnu centralu, »VII.« – »tehničku poslovnicu«, »VIII.« – razne terenske radove, »IX.« – krojačku i postolarsku radionicu za ustaše, »IX.a« – krojačku i postolarsku radionicu za zatočenike, »IX.b« – logorske urede, »UB« – ustašku bolnicu, »BS« – brzi sklop i »E« – ekonomiju. Međutim državna komisija nije, očito, uspjela dešifrirati sve proizvodne pogone jer se ne spominje npr. pletionica, stolarija, automehaničarska radionica, pekarnica, bravarska i limarska radionica i još neki proizvodni pogoni (HDA, ZKRZ – Zh – kutija 231).
Vrijedan je pozornosti dopis Odsjeka za upravu logora Glavnoga ravnateljstva za javni red i sigurnost od 5. ožujka 1945. (ur. broj: 465-B-IV-1945.) prepraćen Redarstvenoj oblasti Zagreb s popisom trideset i tri osobe predviđene za razmjenu zarobljenika. Posebno je zanimljiv zadnji odjeljak, koji bi mogao potvrditi da su jasenovačke vlasti gotovo do kraja NDH uredno vodile različite popise zatočenika:
»Dok je Grgurić Anđelka prepraćena Župskoj Redarstvenoj oblasti Brod na Savi, a Miljanić Paula (Pava) umrla 16. siječnja 1945. i Kuzmić Luka umro 9. studenog 1944. godine.
Napominjemo da zatočenika Ruzman Srećka nemamo u logoru, a niti u očevidnosti.«
Da je citirani zapisnik o smrti zatočenika bila uobičajena praksa posvjedočio je i Milan Duzemlić, 25-godišnji zatočenik iz Drenova Boka, Hrvat s boravištem u Krapju, 18. svibnja 1945. poslijeratnoj komisiji za istraživanje zločina u Zagrebu, kojoj je izjavio da je uprava jasenovačkoga logora vodila zapisnike o smrti svakoga pojedinoga zatočenika:
»Ističem da je uprava logora Jasenovac vodila zapisnike o pojedinim slučajevima smrti zatočenika, te je jedan primjerak takvog zapisnika odnosno spisa dostavljala općinskoj upravi Jasenovac, čiji je načelnik bio Lazarin ust. natporučnik« (HDA, ZKRZ – GUZ, kut. 10).
NASTAVLJA SE
