Doista je neprocjenjiva šteta što popisi zatočenika sa svim osobnim podatcima pri dolasku u logor, o čemu su svjedočili preživjeli, zatim zapisnici o smrti u logoru, evidencije o njihovu svakodnevnom ponašanju i zalaganju na radovima i sl. uglavnom nisu sačuvani (osim vrlo rijetkih pojedinačnih iznimaka) jer bi se tako izbjegle mnoge manipulacije preuveličavanja i umanjivanja stvarnoga broja logoraša.
Da su logorske vlasti u jasenovačkom logoru slale obavijesti o smrti pojedinih logoraša nadležnim ustanovama NDH može se zaključiti iz potvrde Redarstvene oblasti grada Zagreba, Političkoga odsjeka – Pododsjeka za suzbijanje protudržavne djelatnosti od 21. travnja 1945., koji je potpisao nadstojnik pododsjeka Miroslav Mak, kojom se odgovara na zamolbu ing. Huga Laškarina, sa stanom u Martićevoj 14-2 u Zagrebu:
»Povodom Vaše molbe za podatke o zatočeniku Graber Hugi, Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost, je saobćilo da je isti preminuo u sabirnom logoru, dana 22. veljače o.g.«
Zabilješke o smrti zatočenika nisu vođene samo u središnjoj evidenciji, nego i u »Indeksu paketarnice logora Jasenovac«, koja je pomno bilježila one koji su redovito primali pakete. Indeks je pronađen u logorskim ruševinama g. 1945. Tako npr. pokraj imena Josipa Steinera, od otca Josipa, određenoga za rad u »IXb«, tj. logorskim uredima, stoji zabilješka da je, najvjerojatnije prigodom proboja iz logora, »poginuo 22.IV. 5« (HDA, ZKRZ – Zh – kutija 321).
Čini se pomalo nevjerojatnim, ali logorske su vlasti ne samo bilježile datume smrti pojedinih logoraša, nego, prema nekim svjedočenjima, komisijski utvrđivale razloge zbog kojih je netko preminuo:
»1. ožujka (1942., op. a.)
Dežurni liječnik prijavio smrt Barbare Lugarić u ambulanti logora. Prema zapisniku, sastavljena je komisija od pet članova: općinski načelnik Nikola Vidaković, općinski liječnik dr. Mato Ivičević, liječnik radnog logora dr. Marko Bauer, izaslanik uprave, poručnik Jozo Stojčić i zapovjednik Radne službe, poručnik Ljubo Miloš.
Liječnici ustanovili da je uzrok smrti klijenut (zatajenje) srca te je određeno da se pokojnica u roku od 4 sata pokopa na logorskom groblju. Barbara Lugarić bila je Hrvatica iz Siska, a u logor je dospjela zbog komunističke djelatnosti« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan – Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019. str. 50.).
Postoje zapisi koji govore o evidenciji vladanja zatočenika i njihova ponašanja na radu:
»Uprava logora redovito je ocjenjivala vladanje zatočenika i o tome sastavljala izvještaje. Na slici: izvještaj o zatočenici Mariji Savinc koja je unatoč nekim slabim ocjenama puštena iz logora« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan – Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019. str 44.).
»Zatočenici rade u skupinama po 10, 50 i 100 ljudi, koje vode samo logoraši. Svakih 14 dana ocjenjuje se ponašanje zatočenika na radu« (Vukić, isto, str. 51.). Na temelju toga moglo bi se zaključiti da su se ocjene o ponašanju logoraša upisivale u formular, temeljem kojih je ili odbijana molba za puštanje na slobodu prije isteka roka zbog slabijega vladanja ili je molba pozitivno riješena.
Dopis Stjepana Lackovića, tajnika nadbiskupa Stepinca, od 4. listopada 1944. s poimence navedenih 42 djece, koji je, razumije se, uz nadbiskupovu suglasnost poslao onodobnim vlastima NDH, otkriva da su logorske vlasti vodile i evidenciju o djeci koja su bila skupa sa zatočenim roditeljima:
»Djeca većinom od 4 – 14 godina, koja su ovdje popisana nalaze se u Jasenovcu. Neka se dr. Nuk informira kod mjerodavnih ne bi li se mogla prepustiti KARITASU?
Dne 4.X.1944. osobno govorio s pročelnikom Štitićem. U toku je zakonska odredba o osnivanju odgajališta za sve malodobnike u logoru.
Stj. Lacković« (HDA, fond 1561, SDS RSUP SRH, kut. 3, omot 42, 010).
NASTAVLJA SE
