Preživjeli jasenovački logoraš Milko Riffer u knjizi »Grad mrtvih; Jasenovac 1943.« o događanjima u logoru piše: »Dolaskom Brkljačića procvao je ‘kulturni’ život logoraša. Uz kazališne predstave i koncerte smjeli su se logoraši za slobodnog vremena baviti i sportom: odbojkom i nogometom. Za odbojku uređeno je igralište na ‘bulevaru slobode’, a na ‘trgu pure’ uređeno je primitivno i neravno nogometno igralište. Tu su se svake nedjelje odvijala živa takmičenja za prvenstvo logora. Skoro svaka radna grupa imala je svoj nogometni klub, no najbolji su bili predstavnici ekonomije, lančare, obrtne grupe i upravne pisarne. Te četiri momčadi borile su se za prvenstvo logora. Najfanatičniji pobornik nogometnog sporta bio je Gajbek, koji je za svoju momčad (obrtna grupa) sašio čak i dresove. Duhovno vodstvo nogometa imao je u rukama Riboli, nogometni stručnjak i nogometni sudac« (Milko Riffer: »Grad mrtvih; Jasenovac 1943.«, Nakladni zavod Hrvatske, 1946., str. 141.-142.)
Zapisao je i sljedeće: »Jedne sunčane nedjelje priredio je logorski orkestar ‘Ćelo’, uz sudjelovanje najboljih logorskih pjevača, koncert na ribnjaku u počast drugaricama. Orkestar je svirao najbolje stvari iz svoga repertoara, a pjevači se međusobno natjecali u interpretaciji talijanskih i madžarskih romansa i tužnih međimurskih napjeva. Vokalni trio pjevao je uz pratnju orkestra plesne šlagere, a žene su na drugoj strani plesale. Iskren i srdačan pljesak nagradio je svaku točku našeg programa, a kada su na kraju drugarice u koru otpjevale marš ‘Pjesmom kroz život’, kojim su započinjale i završavale svaki svoj radni dan, prolomio se dugotrajni i gromorni pljesak s dlanova muških ruku…« (isto, str. 174.-175.).
U kontekstu svih dosadašnjih opisa logorske svagdašnjice zvuči pomalo kao znanstvena fantastika da je u silnom mnoštvu zanimanja, obrta, poslova i dužnosti netko bio zadužen i za ispisivanje nota za logorski orkestar:
»Uzduž zidova s lijeve i s desne strane protezali se stolovi montaže, obrtne grupe, ekonomije, lančare, građevine, auto-mehanike, pa drugih grupa i grupica. U sredini bio je stol logorskog kompozitora Švabe, koji je po cijeli dan ispunjavao notni papir instrumentirajući partiture za logorski orkestar« (isto, str. 126.).
Prema nekim svjedočenjima nije samo »kompozitor Švabo« bio zadužen za prepisivanje nota za logorski orkestar. Saslušanje svjedoka Andrije Tomašeka, umirovljenoga akademskoga glazbenika iz Zagreba, rođenoga u Čalincu kod Varaždina, u slučaju optuženoga Dinka Šakića (bez navođenja točnoga datuma), u nazočnosti Janka Grlića, zamjenika županijskoga državnoga odvjetnika, i Ivana Kerna, odvjetnika iz Zagreba (ur. br. I KIO-I-75/98), koji je 19. siječnja 1943. uhićen u Čalincu pod optužbom da je pripadao komunističkomu pokretu te odveden 29. lipnja 1943. u logor u Staru Gradišku, također »odskače« od uvriježenih i općeprihvaćenih tvrdnja o logorskoj svakodnevici:
»S obzirom da sam ja bio bez nekog posebnog zanimanja, a logoraši su se sortirali prema svojim zanimanjima, ja sam postao tzv. vanjski radnik, međutim, neko vrijeme zapravo nisam ništa radio, a onda sam jednu nedjelju bio pozvan kad sam upravo radio na jednom istovaru robe sa šlepa te sam bio određen za sviranje u Župnoj crkvi koja se nalazila unutar logora. Osim toga sviranja postao sam i pisar nota za zbor. To sam radio cijelo vrijeme do svog izlaska, a iz logora sam izašao u svibnju 1944. godine. Izašao sam u jednoj grupi logoraša od njih 110 koji su bili amnestirani i pušteni.«
U rubriku »vjerovali ili ne« trebala bi se svrstati i opereta »Raj na oceanu«, za koju su zatočenici sami napisali glazbu i tekst, čiji je programski listić objavio Igor Vukić u knjizi »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija« (Naklada »Pavičić«, Zagreb, 2019. str. 124.).
Saslušanje svjedoka Mije Topljaka, sin Ignaca, umirovljenoga glazbenika iz Zagreba, rođenoga u Severinu kod Bjelovara, na suđenju optuženomu Dinku Šakiću, koji je bio u domobranima, a zbog nekog razloga 22. veljače 1942. uhitila ga je Ustaška nadzorna služba te je otpremljen najprije u logor u Jasenovcu, potom u Staru Gradišku, u spomenutom je kontekstu također zanimljivo: »U logoru sam radio u kulturnoj ekipi i pjevao sam u crkvi. U logoru je postojao i muški i ženski zbor. U logoru nisam osim toga ništa drugo radio. U Staroj Gradiški ostao sam sve do konca 1943. g. kad sam bio pušten sa jednom grupom od 50 logoraša.«
NASTAVLJA SE
