U opisima jasenovačkoga logora desetljećima je prevladavala tvrdnja da je odlazak u nj bila »jednosmjerna karta bez povratka«, što je za mnoge i bila, nažalost, istina. Međutim, postoje svjedočanstva logoraša koji su se pojavili pred poslijeratnim komisijama i davali izjave, u kojima su opisivali zločine i neljudske svagdašnje uvjete (rijetki koji su u svjedočenjima odstupali od tih opisa jednostavno su bili zaključani »u duboke ladice« ili su administrativno/zakonski zabranjeni, što je u nekoliko dosadašnjih primjera i spomenuto). Osim toga, tek se u novije vrijeme spominje da je određeni broj zatočenika: Hrvata, ali i Srba i Židova, kao i drugih, pojedinačno ili u skupinama, bio pušten na slobodu: nakon izdržane kazne, dobroga vladanja, prigodom onodobnih značajnijih datuma i blagdana ili u razmjenama. Oduzela bi puno prostora objava svih dosad poznatih pojedinačnih i skupnih puštanja na slobodu jasenovačkih logoraša, uz usputnu napomenu – treba u vezi s tim istražiti još neke arhive, no i nekoliko primjera dovodi pod upitnik prevladavajuće tvrdnje pa bi bilo dobro u znanstvenim se krugovima barem osvrnuti na sljedeće povijesne činjenice.
»Alojz Rebić, tokar u Državnim željeznicama u Sarajevu, odslužio kaznu prisilnog boravka u logoru, od 18. studenog 1941. do 18. prosinca 1942., i pušten na slobodu (11. siječnja 1943., op. a.)« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada »Pavičić«, Zagreb, 2019. str. 107.).
»Iz logora u Zagreb odvedeni Stjepan Živoder i Janko Savatović (21. srpnja 1942., op. a.), jer im je istekao rok zatočenja« (isto, str. 78.).
»Iz Jasenovca u Zagreb dopraćeni (8. prosinca 1942., op. a.) Daniel Kovačević i Franjo Banjedvorac, s otpusnicama da su odslužili svoj logorski rok. Pušteni na slobodu« (isto, str. 103.).
Henrik Geršić, interniran u jasenovački logor u proljeće 1942. Zbog prekršaja koje je učinio u radu izvidnika UNS-a, odslužio kaznu. Pušten iz logora (12. listopada 1943., op. a.), kao i Stjepan Kecur, Sigmund Erdeš, Zvonimir Klasić i Stjepan Zebec« (isto, str. 122.).
O činjenici da su logoraši u skupinama puštani na slobodu nakon pomilovanja posvjedočio je nakon rata Josip Balaž, Mađar rođen u Goveđem Polju nedaleko od Daruvara:
»Dobro se sjećam 22.II.1942. godine. Pred logorašima koji su u nastupu, pročitana je odluka o pomilovanju. Na spisku, koji je brojao 49 drugova, bilo je i moje ime. Spisak je obuhvaćao drugove iz raznih krajeva tzv. ‘NDH’. Sjećam se nekih od njih: Kokota iz Dugog Sela, Klemenčića, Krznara i Korpara iz Karlovca, te još nekih iz Sl. Broda« (»Linč kolone«, »Poruke«, br. 1(9), 19. travnja 1975., str. 4.-5.).
»Amnestije su, čini se, bile uobičajene povodom svakog vjerskog ili državnog blagdana. Za Božić 1943. amnestija… Lisak (Erich, pukovnik, ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, op. a.) izjavio u zapisnik da je 1944. pomilovao 350 osoba, a 10.IV.1945. (tada kao državni tajnik MUP-a) pomilovao 400 osoba. Ministar Canki (Pavao, ministar pravosuđa i bogoštovlja, op. a.) izjavio na preslušanju da je iz Mitrovice ujesen 1944. odvedeno 600 zatočenika u Zagreb i od njih 300 pušteno na slobodu. I na koncu treba još dodati da je 800 – 900 logoraša zamijenjeno s partizanima… 22.II.1942. puštene 42 osobe. Dana 31.II.1942. na intervenciju Njemačke došlo je do sporazuma s NDH o puštanju 1400 Srba iz logora u Srbiju, a u veljači 1942. 500 Srba u Zemun… u prosincu 1942. 19 Srba iz Vojnića pušteno u Beograd. U jednom izvještaju jedne komunistkinje se javlja da je ‘mnogo drugarica izašlo iz logora’, a u drugom XI. 1942. piše da ‘počinju puštanjem kući što je neobjašnjivo’. Popis 150 žena koje odlaze kući, spisak 31 logorašice kojima za mjesec dana ističe rok u prvoj polovici 1944. Prijedlog vlasti u Vitezu da se 23 logoraša puste kući u Vitez. Pušten kući na molbu roditelja« (Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat: »Ogoljela laž logora Jasenovac«, Naklada E. Ćić, Zagreb, 2008., str. 48.-49.).
Pomalo neuobičajen događaj, prema iskazu Ivana Dominca danom 21. svibnja 1945. u Zagrebu, zbio se 7. svibnja 1944. na izlazu iz jasenovačkoga logora:
»Ja sam pušten 7. maja u pola tri ujutro na slobodu, te je nama tada govorio upravnik Krizmanić, a bilo nas je oko 250 osoba, neka zaboravimo što je bilo iza rešetaka u ćelijama i neka pristupimo ustašama i na njihovoj strani se borimo. Mi smo to odklonili« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 220/306).
NASTAVLJA SE
