Dušana Ličinu, pravoslavnoga Srbina, rođenoga 1907. u Žepču, po zanimanju inženjera agronomije, koji je bio u jasenovačkom logoru od 24. lipnja 1942. do 27. listopada 1942., ustaške vlasti nakon izlaska iz logora zapošljavaju u Ministarstvu zdravstva i udružbe, prema iskazu koji je dao 15. svibnja 1945., što je, mora se priznati, za mnoge prilično iznenađujuće, posebice ako to nije bio jedini slučaj.
»Dana 27.10.1942. godine, dobio sam potvrdu da sam pušten na slobodu, s time da ne smijem u mjesto službovanja Bos. Dubicu, već da moram boraviti u Zagrebu. Po dolasku u Zagreb prijavio sam se Minist biv. seljačkog Gospodarstva, odakle sam pozvan od bivšeg Min. Zdravstva i Udružbe na pregled i nadzor imanja Drž. dječjih domova, gdje sam ostao do oslobođenja« (HDA, ZKRZ Zh, kutija 242).
Boži Bičanu, referentu Zemaljske komisije za istraživanje zločina okupatora i njihovih pomagača, i zapisničarki Anki Radujović 23. svibnja 1945. bivši jasenovački zatočenik Pavao Kulčicki sa stanom u Zagrebu, Medulićeva 7 (ili 17, op. a.), r. 1895. u Saratovu u SSSR-u, doslovce je izjavio:
»Nakon boravka od mjesec i pol dana boravka u St. Gradiški (uhićen je 7. svibnja 1943., op. a.), bio sam odpremljen u logor Jasenovac gdje sam bio do 22. travnja 1944., no, ni ovdje nisam bio zlostavljan, kao niti u St. Gradiški« (HDA, ZKRZ Zh, kutija 251/306).
Preživjeli svjedok opisuje također pomalo neobičan prizor – logoraši sebi kuhaju, i to čini se često (jer se govori o »stalnim svađama«).
»U potkrovlju upravne pisarne veoma je živo. ‘Cigani’ sjede oko golemog lonca i u prijateljskoj svađi vade kašikama vrelu grahovu čorbu, u kojoj pliva kožica od slanine. Ima ih četiri. Četiri ‘cigana’: Josip, Ljubo, Joza i Kitolovac. Tu simpatičnu grupu tehničara nazvao je Stevo ciganima zbog stalne svađe, koja bi redovito iskrsnula pri zajedničkom jelu« (Milko Riffer: »Grad mrtvih; Jasenovac 1943.«, Nakladni zavod Hrvatske, 1946., str. 131.).
Usputno, kad je već riječ o Ciganima, možda samo kao zanimljivost vrijedi spomenuti da je poslijeratna komisija za istraživanje zločina romsku etničku pripadnost pisala malim slovom »ciganin«, kako to stoji u zabilješci o podatcima za ustašu »Ibru (ciganina) iz Dobrovića, pripadnika 15. Ustaške bojne (HDA, ZKRZ Zh, kutija 218/306).
U dopisu Kotarske oblasti u Križevcima od 21. (mjesec nečitak, najvjerojatnije listopada) 1944., ur. broj: 61/1944. upućenom Ministarstvu unutarnjih poslova NDH, Glavom ravnateljstvu za javni red i sigurnost, Odsjeku za političko redarstvo, s potpisom kotarskoga predstojnika Zaninovića, zbog nedostatka dokaza o krivnji Angjeline Vujić iz Vujića u općini Carevdar o njezinim vezama s partizanima, donesena je odluka da se ne šalje u jasenovački logor:
»Na osnovi ovakovih nekonkretiziranih prijava ne mogu se ljudi slati u logore, pa i činjenica, da je ista pravoslavka nije još dovoljna za otpremu u logor.«
NASTAVLJA SE
