Već se godinama svaka ljetna oluja proglašava »neviđenom«, svaka poplava »nadrealnom« i svaki požar »stravičnim«. Medijskom se zazivanju apokalipse često pridružuje vojska mizantropa, koja čovjeka proglašava »štetočinom« i »virusom koji je zarazio Zemlju«. Ugljični dioksid, plin koji izdiše čovjek, izazvao je klimatske promjene, a bez maska za sekvestraciju toga otrova prijeti nam klimatski armagedon.
Na službenim je razinama jednadžba globalnoga zagrijavanja već riješena: povećana produkcija ugljičnoga dioksida podiže temperaturu planeta Zemlje, a za povećanu emisiju stakleničkoga plina odgovoran je – čovjek. U tom monologu, zaraženu konačnom istinom i fatalizmom, svako dodatno pitanje ili sumnja smatra se gubitkom dragocjenoga vremena. Srećom, u znanstvenoj zajednici postoje prigovori nametnutomu narativu o klimatskoj krizi, postoje stručnjaci koji smatraju da klima nije privatno, nego zajedničko dobro.
Prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za fiziku John Clauser pridružio se organizaciji »Koalicija CO2« koja se zauzima za argumentiranu raspravu o važnosti ugljičnoga dioksida za zdravlje okoliša i povezanosti toga plina s klimatskim promjenama. On upozorava da je »znanost o klimi metastazirala u medijsku pseudoznanost masivnih šokova«. Zatim zaključuje: »Radi se o opasnoj korupciji znanosti koja prijeti svjetskoj ekonomiji i dobrobiti milijarda ljudi.« Te teške optužbe nobelovca nisu konačni znanstveni dokaz, ali su relevantno upozorenje da su u javnom diskursu o klimatskim promjenama posrijedi manipulacije, mitovi i laži.
Pseudoznanost o klimatskim promjenama, smatra nobelovac Clauser, promiču marketinški stručnjaci zainteresiranih kompanija, političari, novinari, vladine agencije i zeleni aktivisti.
Nije isključeno da »Koalicija CO2« i stajališta njezinih članova mogu biti simpatični industriji fosilnih goriva, no isto tako nije isključeno da klimatski alarmizam odgovara zelenoj industriji, proizvođačima litijskih baterija, solarnih ćelija… Osim izravnih financijskih interesa, s jedne i druge strane, Clauser upozorava da histerija oko ugljičnoga dioksida ima ideološki karakter. Pokliči o ljudskoj krivici za klimatski nered dio su »plana političkih elita u namjeri da se smanji broj stanovnika Zemlje«.
Zanimljivo je da većina medija ignorira ulazak nobelovca Clausera u klimatsku arenu ili ga pak proglašavaju nekompetentnim za rasprave o fizici i kemiji klime. Pozivanje na argument nekompetencije standardni je oblik gušenja dijaloga – dovoljno je nekoga proglasiti laikom u području i isključiti ga iz rasprave. Argumenti i činjenice tada nisu važni, nego je važan samo profil govornika – njegov status, čin ili h-indeks. Pristupanje proslavljenoga nobelovca Clausera klimatskim skepticima, naravno, nije dokaz da su oni u pravu, ali je to svakako događaj koji nije razumno ni pošteno ignorirati. Ako u javnim raspravama o klimatskoj krizi sudjeluje Greta Thunberg, trebalo bi za istim stolom biti mjesta i za jednoga nobelovca.
Kada bi, na primjer, u raspravama o klimi u znanstvenoj zajednici ili u čitavu društvu sudjelovali isključivo eksperti za klimu, za ugljični dioksid, lovci na oluje ili oni koji objavljuju radove u časopisima poput »Climatic Change« ili »Climate Dynamics«, u Hrvatskoj bi na tribinama ostala samo njih dvojica ili trojica. U svakom slučaju, s nadolaskom sljedeće prirodne pojave, koju mediji fanatično najavljuju narančastom i crvenom bojom, dovoljno je zatvoriti prozore, potražiti hlad ili siguran zaklon.
Nakon iskustva s pandemijskim informacijskim kaosom sada je lakše prepoznati i shvatiti strukturu, dinamiku i doseg priča, teorija, interesa i podvala o ugljičnom dioksidu, o krivnji čovjeka i o vremenskoj prognozi…
