Pozdrav! Imam 42 godine i živim kao samac. Nije se to dogodilo dobrovoljno. Kada razgovaram sa svećenicima, imam osjećaj kao da sam »problem« za Crkvu jer se ne uklapam u ideal braka i obitelji, ali uvijek se sjetim i da je Isus bio samac. Moja želja nije da ostanem zauvijek sam… Smatra li se takav samački život nedostatkom u Crkvi?
Čitatelj
Nikako ne bismo rekli da ste Vi za Crkvu problem, premda ste takav dojam stekli iz razgovora sa svećenicima o kojima neodređeno pišete. Vi ste kao i svaki drugi vjernik za Crkvu bogatstvo, a u pastoralnom smislu i izazov – kao i svi drugi vjernici, bez obzira na stalež kojemu pripadamo. Vjerujemo da su o tome govorili i svećenici, a možda su se više usredotočili na ideal braka i obitelji pa se nadamo da njihov govor i pastoralni razgovor niste shvatili kao površnu kritiku, jer je »obitelj ‘kućna Crkva’ i ima ‘posebno i nezamjenjivo značenje za Crkvu i društvo’«, kao što pišu naši biskupi u »Direktoriju za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj« (br. 21). No svi smo mi, bez obzira na stalež kojemu pripadamo, pozvani na život prema evanđelju i na ljubav prema bližnjemu: netko se ostvaruje u obiteljskom, netko u svećeničkom i redovničkom, a netko u samačkom životu. I u svakom od tih staleža svatko je dragocjen i može dati itekako velik doprinos ne samo Crkvi nego i društvu. Zato se i o pastoralu samaca kao posebnom izazovu razmišlja ne samo na razini opće Crkve nego i naše mjesne Crkve, pa ističemo da je 2009. godine i održan pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz zapadne Europe kod nas u Vinkovcima pod nazivom »Teološko promišljanje o pastoralu samaca« u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkoga ureda iz Frankfurta na Majni.
Znam da je u Crkvi i liturgiji istančan osjećaj za detalje i simboliku, pa sam se tako zapitala postoji li razlika između pojmova propovijedi i homilije ili je riječ o istoznačnicama. Hvala na odgovoru!
Čitateljica
Propovijed je naviještanje i tumačenje Božje riječi u različitim oblicima, piše Rupert Berger u »Malom liturgijskom leksikonu« i tumači da je homilija dio euharistijskoga ili drugoga sakramentalnoga slavlja. Isto tako ističe da postoji misionarska propovijed, koja je »prvo naviještanje ili poziv na obraćenje«, a propovijed je i »središnji dio nekoga samostalnoga bogoslužja riječi, primjerice na svršetku godine. Propovijedanje u crkvi i kapeli, izuzevši homiliju, može se, prema sadašnjem crkvenom pravu, dopustiti i laicima«, dok za homiliju kaže da je ona »tumačenje svetoga teksta u bogoslužju; za nj je zadužen svećenik (đakon) ili neki drugi ovlaštenik. Može se tumačiti ulomak Pisma ili neki tekst iz liturgijskoga slavlja, imajući u vidu otajstvo koje se slavi i potrebe sudionika. Homilija je zapovjeđena u sve nedjelje i blagdane te kod dijeljenja sakramenata, a preporučena u misama u radne dane, osobito u vrijeme došašća i korizme. To je specifična služba svećenika koji predsjeda službi riječi u misnome slavlju. Nitko mu je ne smije oduzeti i redovito se ne dopušta prenositi na laike. Ne ispunjava se jednostavnim držanjem propovijedi, već mora rasti iz sadržaja liturgijskoga slavlja i što dublje u nj uvoditi sudionike«. Vrlo slično tumačenje donosi i Renzo Gerardi koji u »Enciklopedijskome teološkome rječniku« kaže da je »homilija dio liturgije te je nužna kao hrana kršćanskoga života«. Propovjednik/Homilet »ne smije smetnuti s uma da homilija mora uvijek odgovoriti četirima zadaćama: apostolskoj, katehetskoj, proročkoj i mistagoškoj«, te »ne smije biti ni preduga ni prekratka, ali uvijek mora biti dobro pripremljena, sadržajna i prilagođena.«
