Zanima me jedan detalj vezan uz pojam konkatedrala. Naime, zadržava li neka crkva, koja je stjecajem pozitivnih povijesnih okolnosti jednom stekla status katedrale i bila katedrala u njezinoj punoj funkcionalnosti, taj isti status? Zadržava li taj status trajno ili ga gubi u slučaju da se kaptol »ugasio« ili odselio na neko drugo mjesto? Ili ona, ipak, zadržava status konkatedrale iz povijesnih razloga? Pitanje postavljam vezano uz moju župnu crkvu sv. Marije Magdalene u Čazmi. Naime, ta je crkva (kako ju danas oslovljavaju) nekada bila kaptol i sjedište hrvatskih kraljeva (sadrži i kraljevsku grobnicu). Zanima me ima li navedena crkva danas pravo na oslovljavanje s katedrala ili konkatedrala s obzirom na to da se, iz objektivnih okolnosti, Čazmanski kaptol preselio u Varaždin i danas djeluje kao Varaždinska biskupija.
Čitatelj B. D.
Da bismo što točnije odgovorili na Vaše pitanje, proučili smo službene internetske stranice Varaždinske biskupije kako bismo ondje pronašli odgovor. No, prije nego što Vam izravno odgovorimo, htjeli bismo Vama i ostalim čitateljima pojasniti pojam, tj. značenje riječi »katedrala« – »konkatedrala«. Katedrala je »glava i majka crkava u biskupiji«, a izraz »katedralna crkva«, prema pisanju Ruperta Bergera u »Malom liturgijskom rječniku«, potvrđen je u 6. stoljeću i riječ je o crkvi u kojoj stoji biskupska katedra. »U njoj se narod sabire oko svoga biskupa i svećenstva na molitvu časova i svetu žrtvu«, piše Berger, a »Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva« taj pojam tumači pod pojmom »stolna crkva« i ističe: »Katedrala: lat. cathedralis (ecclesia) ‘stolna crkva, stolica’, prema grč. kathedra -‘sjedalo s naslonom, stolica’. Katedrala – stolna crkva je službeno sjedište biskupa i stoga glavna crkva na području biskupije (dijeceze). Ime joj dolazi od ‘stolnice’ ili ‘katedre’, biskupova prijestolja koje je smješteno u njezinu svetištu.«
U tom kontekstu, na spomenutoj internetskoj stranici Varaždinske biskupije piše da je »Sveta Stolica obznanila 5. srpnja 1997. godine, točno u podne, odluke Svetog Oca Ivana Pavla II. o ustanovljenju novih biskupija sa sjedištima u Požegi i Varaždinu. Podijelivši teritorij Zagrebačke nadbiskupije, Sveti Otac utemeljio je bulom Clarorum sanctorum novu Varaždinsku biskupiju na sjeverozapadu Hrvatske te je za njezinog prvog biskupa imenovao mons. Marka Culeja, dotadašnjeg pomoćnog zagrebačkog biskupa. Svečanost proglašenja Varaždinske biskupije i ustoličenja mons. Marka Culeja za prvog varaždinskog biskupa održana je 28. rujna 1997. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Varaždinu, koja je osnutkom Biskupije postala katedralom. U buli Clarorum sanctorum, kojom je ustanovljena Varaždinska biskupija, stoji: Hram nove biskupije u gradu Varaždinu, kapitularnu crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, podižemo na stupanj katedralne crkve sa svim pravima i povlasticama koje se s tim u skladu podjeljuju. Ta je crkva nedvojbeno najljepša sakralna barokna građevina u Varaždinu.« Na taj je način, dakle, dotadašnja varaždinska kapitularna crkva postala katedralnom crkvom.
Objašnjavajući samu varaždinsku katedralu, ističe se da ju »Čazmanski kaptol, koji se još 1810./11. nastanio u Varaždinu dobiva za svoju zbornu crkvu 1954., a bulom pape Ivana Pavla II. Clarorum sanctorum od 5. VII. 1997. proglašena je katedralom novoutemeljene Varaždinske biskupije«, a isto tako se sjajno i vrlo kratko objašnjava njezina povijest: »Najprije isusovačka (1642-1773), zatim pavlinska (1776-1786), gimnazijska (1797-1949) i kaptolska (1954-1997), crkva Uznesenja BDM 5. srpnja 1997. postaje katedralom novoutemeljene Varaždinske biskupije.«
Na istoj će se internetskoj stranici pronaći i kratak povijesni pregled »Čazmansko-varaždinskog Zbornog kaptola Duha Svetoga« iz kojega je vidljivo kada i kako se taj kaptol preselio u Varaždin, a s uspostavom nove biskupije i podizanjem crkve Blažene Djevice Marije na katedralnu crkvu jasno je da Vaša župna crkva svete Marije Magdalene u Čazmi nije zadržala status katedralne ni stolne crkve, jer u njoj više ne stoluje biskup.
Tim više što je u današnjem crkvenom ustroju postala župom novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije sa sjedištem i katedralom u Bjelovaru, a konkatedralom u Križevcima. Naime, papa Benedikt XVI. bulom »De maiore spirituali bono« od 5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju (Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis), za prvoga biskupa novoutemeljene biskupije imenovao je mons. Vjekoslava Huzjaka, župna crkva sv. Terezije u Bjelovaru uzdignuta je u rang stolnice, a za konkatedralu je određena crkva sv. Križa u Križevcima. Povijesna je činjenica da je nakon osnutka Zagrebačke biskupije 1094., a posebno u »razdoblju do sredine 16. stoljeća najznačajnije mjesto Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagraditi i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. (…) Dolaskom Turaka opustošena je i razorena Čazma, vjersko, kulturno i upravno središte ovoga kraja, kao i cijela okolica. Na Draškovićevoj sinodi 8. ožujka 1574. ne spominje se više niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice, a u Čazmanskom arhiđakonatu, od nekoć 41 župe, spominje se samo župnik u Ivaniću (Kloštar Ivanić), župnik sv. Petra u Gradecu i župnik sv. Margarete u Dubravi. Potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. godine nastupaju mirnija vremena. (…) Sredinom 18. stoljeća na istočnom dijelu, podno južnih padina Bilogore, bit će utemeljeno i izgrađeno novo središte toga kraja, grad Bjelovar.« S obzirom na povijest nitko ne će zamjeriti ako se župnu crkvu u Čazmi neslužbeno naziva i konkatedralom.
