Strahotni razmjer komunističkih zločina vidi se i po tome što nije zahvaćao samo hrvatsku katoličku humanističku inteligenciju, nego je isto tako ubijao medicinsku, tehničku i prirodoslovnu inteligenciju. Jedna od takvih žrtva bio je i fizičar fra Josip Olujić.
Rođen je u Opancima kod Lovreća 20. siječnja 1888., kršten imenom Marijan. Srednju školu pohađao je u Sinju od 1899. do 1905., kada je stupio u franjevački red. Studij filozofije u Šibeniku završio je 1908., a teologije u Makarskoj 1911., kada je bio zaređen za svećenika. Potom je bio odgojitelj u franjevačkom sjemeništu u Sinju i suplent na tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji. Godine 1913. pošao je u Fribourg (Švicarska) na studij fizike, matematike i kemije.
Magistrirao je 1916. iz prirodne filozofije, a doktorirao 1918. radom »Doprinosi mjerenju radijeva zračenja u atmosferi«. Radijeva emanacija (radon) plinoviti je razgradni proizvod radioaktivnoga raspada radija. Olujićeva disertacija objavljena je većim dijelom kao rad u časopisu »Jahrbuch der Radioaktivität und Elektronik« 1918., a cijela je tiskana u Leipzigu iste godine.
Nakon studija vratio se u Sinj za profesora fizike, kemije i matematike u gimnaziji. Bio je njezin ravnatelj od 1928. do 1931. Odmah nakon povratka u Hrvatsku obratio se tadašnjemu JAZU-u radi nabave elektrometra, koji je nabavio 1922. Želio je nabaviti više uređaja kako bi organizirao promatračke postaje koje bi mjerile ionizirajuće zračenje u Hrvatskoj, ali nije uspio. U »Nastavnom vjesniku« objavljen je 1922. njegov manji rad »Prilog proučavanju o prolaženju i razdjeljivanju elektriciteta kroz provodnice«.
Budući da je radio kao gimnazijski profesor, uz svoja predavanja iz fizike izvodio je i pokuse kako bi đacima približio gradivo. »Za Olujića se 1926. zainteresirao profesor dr. Stanko Hondl, predstojnik Zavoda za fiziku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i preko fra Julijana Jelenića (dekana i profesora Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu) ponudio mu mjesto asistenta na Zagrebačkom sveučilištu. O. Olujić je odmah odgovorio prof. Hondlu, žaleći što ne može prihvatiti njegov poziv, jer je zbog predavanja potreban na gimnaziji u Sinju, te da se četiri godine prije toga nije odazvao ni pozivu Vrhovnoga starješinstva franjevačkog reda (Generalata) da u Rimu predaje na Papinskom sveučilištu Antonianumu« (B. Hanžek, A. Lutkić i I. Soljačić).
Posvetio se i proučavanju paleontoloških nalaza na području Dalmatinske zagore. Među važnije radove ubrajaju se »Prilozi poznavanju kvarternog doba sinjske okolice«, gdje je na temelju fosilnih ostataka slona pronađenih na tom području predočio promjene klimatskih prilika za vrijeme staroga kvartara. Proučavao je i fosilne ostatke slatkovodnih puževa Prososthenia, iskopanih u okolici Sinja, na kojima se mogu pratiti neprekinuti nizovi oblika koji evoluiraju od glatkih preko jedva vidljivo rebrastih do jako aksijalno rebrastih. U rukopisu ostade mu na njemačkom jeziku rad »O nizovima nekih melanopsida i prososthenija iz Melanopsis lanzae – slojeva sinjske neogenske formacije sarmatskog razdoblja«. Bavio se i seizmografijom pa je Seizmološkomu zavodu u Beogradu redovito slao izvješća o potresima u sinjskoj okolici.
Olujić je bio prvi kvalificirani idejni preteča znanosti o zračenju na tlu Hrvatske na egzaktnim, mjeriteljskim pokazateljima. »Ovi podaci do sada su bili potpuno nepoznati i široj i užoj akademskoj javnosti« (B. Hanžek, Z. Franić i G. Branica). Osim toga, on je prvi u Hrvatskoj istraživao utjecaj tzv. Faradayevih struja na živčano-mišićni sustav.
