Našega Marka zanima isključivo nogomet, a o popularnim igračima zna više od njihovih rođenih majki. Unatoč zrelim godinama, ne samo da je na kladionicama, nego na mobitelu ima aplikacije koje ga »trzaju« i po danu i po noći, već prema tome na kojoj Zemljinoj polutki je pao gol. Stoga, samo što nismo »opali na rit« kad smo ga sreli zatrpanoga dnevnim političkim stranicama…
– Hej, Markić, kaj te ćopilo kravlje ludilo kad si počel proučavat politiku?! – iskreno se čudi Debeli. – Kaj neki političar potpisuje za »Dinamo«?!
– Dečki, pa predsjednički su izbori! – gleda nas Marko kao da smo svi pali na PISA-testu. – A budućih predsjednika je točno 11! Nisam mogao odoljeti, jer to je… »znak«! To meni znači da ih moram posložiti u ekipu, u »repku predsjednika«!
– Ha, ha! Ti si stvarno »pronogometao«! – podrugujem se zainteresirano. – No dobro, koga si stavio na gol?
– Pa Đapića! – spremno odgovara. – Em je čovjek malo stariji pa da ne trči puno, em zauzme dosta prostora, em je rekao da je njegov program »spas Hrvatskoj«, pa nek’ spašava mrežu!
– Ne znam baš kako će braniti cijeli gol, kad mu se stranka zove »Desno«…
– Bez brige, bio je on u puno stranaka, znat će se baciti i ulijevo ako treba! – lakonski će Marko pa nastavi: – Igrat ćemo 1-4-4-2, a tu mi je onda najvažniji dvojac halfova. Treba mi jedan smireni i promišljeni, i jedan beskompromisni koji »tuče«, ono kao Zajec i Bogdan, sjećate se? E pa, Škoro mi se čini smiren, a glazbenik je pa valjda može biti »dirigent obrane«? A ovaj što čisti i mete pred njim, nema boljeg od Kolakušića. Taj će »pomest’« i sudce ako tekma krene loše! E, bokovi… Lijevi bok je rezerviran za Peović! Prvo što je žena prirodna ljevakinja pa tuče slijeva, a drugo što je u Radničkoj fronti, a na boku trebaš neumornoga radnika za »gore-dolje«. Na desnom boku taj će mi biti Kovač. Uostalom, rekao je da će Hrvatska s njime »dobiti zaokret«, pa onda nek’ s boka zaokreće loptu!
– He, he, baš me zanima što si smislio za vezni red, -zainteresirao se i Toma – kad si već neke adute ispucao na obranu…
– Vezni, veliš? Ha, čujte, tko nas u životu može bolje vezati nego žene? Zato su meni u veznom redu Grabar-Kitarović i Orešković. Lijepo se nose, pa je i u redu, da su zadužene za kreaciju. Zaprav’, Orešković, koja je sama izjavila da »želi ostaviti srce na terenu«, približit ću malo zadnjem veznom, a Kolinda će biti klasična desetka. Najradije i oblači taj dres kad navija za »Vatrene«.
– Nakon kaj ti ove posložiš, tak stručno, više se ne bu ni znalo koji su pravi »Vatreni«! – oduševljen je Debeli. – No, tko bu zadnji vezni, a tko »povučeni« centarfor, reci, gorim od znatiželje!
– Zadnji vezni je, bez razmišljanja, Babić jer tko bi sve na terenu bolje povezao nego predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca? Pa drugačijih nit nemamo, možda koji brekavac… A iza dva napadača lutat će Juričan, »prikrivena špica« iliti »prikriveni Bandić«! Kao glumac i režiser taj je idealan tu pred »šesnaest«, gdje treba »zmuljati« protivnike da više ne znaju tko je pred njima!
– Čekaj, da vidim, za vrh napada su ti ostali… – i ja sam katkad fanatični selektor. – Hm… Pernar?
– E, taj! On je tajno oružje, uvijek ti treba jedan »nekontrolirani«, čije su lopte i izravne i vijugave. Takve i moraš gurnut čim više naprijed, da ti naprave što manje štete za vlastiti gol. I kruna svega, on je već naučen na »izležavanje« sve dok ga ne iznesu s terena, ako ćemo morati čuvati »rez«! – već zadihani Marko zastade pa svečano okonča jedanaestorku. – A centarfor? Pa to će biti Milanović, jasno! Stasit i naprasit, pravi napadač! Stručnjak za nebeske trometarske skokove! I ono meni najmilije, jedini ima »zurku« kao »forovi« iz moje mladosti, poput Zambate ili Bajevića!
– Ha, ha! Pa Markiću, naš Ćiro i Daliću, – raznježi se Debeli – pa grehota bi bila da ih se kandidiralo samo deset ili čak dvanaest! Ostali bi i bez te tvoje »predsjedničke postave«, a ne samo bez mirnoga Božića!
