Iako blizu mora, na otoku Krku, mjesto Kornić do prije nekoliko desetljeća nije bilo toliko okrenuto moru. Kao da je svojim smještajem na uzvisini »prkosilo« turističkomu procvatu otoka te je kao privredne grane njegovalo govedarstvo, ovčarstvo i maslinarstvo. No posljednjih godina i Kornić sve više privlači turiste koji traže miran odmor, podalje od gužve, ali je mjesto – koje prema posljednjem popisu ima 500-tinjak stanovnika – ipak zadržalo intimnost, osjećaj bliskosti i povezanosti.
Svakoga ljeta, usred srpnja, mjesto posebno oživi uz blagdan svojega nebeskoga zaštitnika sv. Jakova, ali i za Antonju, blagdan sv. Antuna Padovanskoga, suzaštitnika župe. Procesija oko župne crkve iz 19. stoljeća, smještene na samoj cesti u središtu mjesta, okuplja domaće vjernike, ali i turiste iz različitih krajeva. Za njih se brine župnik Anton Depikolozvane, koji je u Kornić stigao u prosincu 2021. godine (nakon što je preminuo dotadašnji župnik Anton Peranić), zadržavši i druge službe u Krčkoj biskupiji – ekonoma i ravnatelja Svećeničkoga doma.
»Bio sam sa župnikom Peranićem dobar prijatelj, tako da sam bio upoznat sa stanjem župe kada mi ju je nakon njegove smrti povjerio biskup. Riječ je o dosta živahnoj, maloj župi sa 400-tinjak stanovnika. No to je realnost u našoj Krčkoj biskupiji – od 51 župe, u više od pola njih ima manje od stotinu ljudi. Iako je u brojkama malena, župa živi normalnim životom. Nije zapostavljen ni jedan segment pastorala«, kaže župnik Depikolozvane, rodom iz Poljica, koji sada živi u župi, u lijepo uređenoj župnoj kući, koja ima prostor i za župni ured, ali i dvoranu za okupljanja na vrhu, u potkrovlju. No nije uvijek bilo tako… Tijekom posljednjih stotinjak godina koliko Kornić kao samostalna župa postoji svećenici su upravljali i iz drugih mjesta.
Župnik Depikolozvane, pastoralac sa 33 godine svećeničkoga »staža«, kaže da u župi postoji skupina koja »drži župu«, koja čini mnogo toga da župa bude dinamična te se rado uključuju u aktivnosti. U ljetnim mjesecima u župnoj crkvi sv. Jakova svake večeri slavi se misa u 20 sati. »Dolazak na misu preko tjedna zapravo je ogledalo života po vjeri jer pokazuje istinsku glad, želju i potrebu vjernika za duhovnim«, napominje župnik iz Kornića.
Blagoslov obitelji u župi prima 130 kućanstava. Posljednjih godina u maticama se bilježi više krštenih nego umrlih. Svake godine prvu pričest primi 5-6 djece, s sakrament potvrde u župi se podjeljuje svake druge godine. »Župa će rasti jer smo na takvu mjestu, u blizini mora. Zbog povezanosti s kopnom mostom otok Krk i mjesto Kornić poželjno su odredište i za život. Ljudi to otkrivaju pa ima dosta doseljenika«, kaže župnik.
Kao zadaću svojega župničkoga djelovanja vidi izgrađivanje zajednice koja će izgrađivati svoje članove. »Moramo pokušati liturgijski izgraditi župu da takva zajednica može nositi svoje članove. To je definicija Crkve. Tu liturgija ima glavnu riječ, zato radimo sa zborom i ministrantima da liturgija bude lijepa, skladna, da ljude nosi. Središte je to zajedničkoga života župe i iz njega bi trebali proizaći duhovni plodovi, to je ona tiha ponornica koja ‘brege dere’«, kaže župnik Depikolozvane, koji je pokrenuo župni listić, a usto djeluje i aktivna grupa na društvenoj mreži na kojoj se dijele župne obavijesti i informacije. Pogled na njih otkriva i kakav je molitveni život u župi: u svibnju i listopad moli se krunica prije mise, a u lipnju zlatna krunica. Četvrtkom nakon mise klanjanje je pred Presvetim s nakanom za duhovna zvanja…
A župnikova maksima da mu je zadaća izgrađivati zajednicu koja nosi svoje članove ogledala se i u tome što je u predstavljaju župe »glavnu riječ« dao svojim suradnicima, jezgri župe. Većinom su to domaći Kornićari koji vole svoju župu, kojima je Crkva središte života, zahvalni što im je svećenik u mjestu, a sanjaju da Kornić dobije i zvonik uz župnu crkvu, jer – kako kažu – kao da vizuri mjesta nedostaje taj zvonik, da izdaleka pokaže gdje je središte… Ponosni su župljani naslovnika sv. Jakova i na lijepo uređenu župnu kuću te župnu crkvu, koja je temeljito obnovljena prije sedam godina uz 150. obljetnicu posvećenja. Svjesni su da je ona kao zdanje izniman dragulj, ali tek kada je puna vjernika, blista posebnim sjajem.
Već dva desetljeća u župi katehezu vodi Barbara Šišul (38), po struci odgojiteljica u vrtiću. Počela je još kao studentica, a ni kroz sve te godine nije izgubila ustrajnost u prenošenju vjere prvopričesnicima. »Svaka generacija donosi nešto svoje novo, interesantno. Ove godine bila je baš lijepa grupa djece, baš sam uživala s njima. I župnik je dolazio na katehezu jer se ponekad znalo dogoditi da su postavljali pitanja na koja ni ja nisam znala odgovor«, kaže Šišul.
Mlađu dobnu skupinu, između pet i 13 godina, u župi privlači i dječji zbor pokrenut prije četiri godine koji vodi Mirjenka Mrakovčić Wernoth (37). »To je već dugo bila ideja, dugo smo sanjali o tom zboru. Pjevamo povremeno na misama, pripremamo božićni koncert. Uz duhovne šansone, nekada izvodimo i pjesme koje sama napišem«, kaže voditeljica zbora, koja je u međuvremenu i naučila svirati gitaru kako bi uljepšala liturgiju. Uz dječji zbor, majka troje djece odnedavno je preuzela i vođenje župnoga Caritasa. No u Korniću nema toliko potrebitih pa se volonteri organiziraju u priređivanju akcija u suradnji s biskupijskim Caritasom.
Život mladih na otoku predstavlja Lucija Kvasić (19), studentica u Rijeci koja je vikendom u Korniću, a dopisnica je i za biskupijski list »Kvarnerski vez«.
O povezanosti Kornićara sa župom govori i podatak koji iznosi Edo Braut (46), koji uz to što 30 godina »kampana« i poznat je kao kroničar župe, organizira i župna hodočašća. Naime, sve je započelo prije sedam godina kada su krenuli put Asiza, pa potom organizirali odlazak u Santigao u Španjolsku. »Za mjesto od 400 ljudi okupiti 50 župljana za hodočašća – nije jednostavna zadaća«, rekao je Braut i podsjetio da se Kornić, kao i cijeli Krk, između dva svjetska rata suočio s iseljavanjem u Ameriku te da je krajem sedamdesetih imao samo 260 stanovnika.
»Kontinuitet Crkve i vjere na otoku je uvijek bio prisutan, to je ono što je obilježilo naše živote. Uvijek i za sve u svojim životima naši su Kornićari imali svojega svetoga Jakova i uvijek su se njemu vraćali«, kaže Edo Braut.
On je uz mnoge župne aktivnosti vodio i raspored za uređenje crkve, a sada to čini Loris Vizinger (51), koja je iz Krka došla u Kornić prije 26 godina na roditeljsku »starinu«. Kaže da je u skupini 15-ak obitelji koje se izmjenjuju u čišćenju i ukrašavanju crkve cvijećem. Posvjedočila je i kako je na poticaj bivšega župnika Peranića primila sakramente krizme i euharistije kao odrasla jer je samo bila krštena kao dijete.
Uz popis za uređenje crkve, u Korniću postoji i popis čitača, koji vodi Željko Braut (47), jedan od rijetkih koji još zna stare glagoljaške napjeve koji se sada rjeđe pjevaju tijekom liturgije. »Od malih sam nogu u župi, kao ministrant, a sada već u četvrtom sazivu župnoga pastoralnoga vijeća. Dobro surađujemo sa župnikom. Crkvu doživljavamo kao svoj dom i zato spremno ulažemo vrijeme da nam svima bude ljepše«, kaže Braut, koji je sa suprugom i prijateljima prehodao nedavno pokrenutu Camino-rutu po Krku. Svjedoči da se sve češće i zimi zbog toga mogu po otoku vidjeti ljudi s naprtnjačama i štapovima. A upravo je u Korniću, u crkvi sv. Jakova, završna postaja te hodočasničke rute.
I Željkov brat Emil (45) prisutan je u župi, a posebno po pitanju građenja jer je privatni građevinar. Detaljno je opisao kako se obnavljala crkva i župna kuća. »Ljudi su davali donacije, po obiteljima su se skupljala sredstva. Jasno, i Krčka je biskupija dala velik dio donacije za obnovu«, napominje Emil Braut.
Na nedjeljnim slavljima na župnoj misi orguljaš je Izidor Mrakovčić (44), koji je imao povlasticu da ga je svirati orgulje učio fra Ivo Peran na Košljunu. »Obično je to bilo nakon nedjeljne mise, tamo bismo ostali i učili svirati«, svjedoči Mrakovčić, dodajući kako Kornić nema klasičan zbor, nego više – predvoditelje pjevanja budući da cijela crkva pjeva. »Nije to zbor u klasičnom smislu, više kao pjevači glagoljaši, crkveni pjevači koji predvode pjevanje«, zaključuje Mrakovčić.