Na prvi pogled zagrebačko Špansko, naselje na zapadnom rubu hrvatske metropole i jedan od njezinih najmnogoljudnijih dijelova, ne odskače u mnogom od suvremenih urbanih sredina. Dugačke betonske stambene zgrade, izgrađene prije 15-20 godina, uredno asfaltirane ceste s preglednim raskrižjima i mnogobrojnim »ležećim policajcima«, biciklističke staze, obilje parkova, šetnica i drugih zelenih površina, supermarketi i razne druge trgovine, restorani, vrtići, dječja igrališta, škole s modernim športskim dvoranama koje se u večernjim satima pretvaraju u borilišta rekreativaca raznih disciplina…
Ipak, ono što se iz tjedna u tjedan, od nedjelje do nedjelje zbiva na zelenoj livadi, tik uz mjesto gdje se sijeku Zagrebačka avenija i Zagrebačka cesta, bez pretjerivanja može se smatrati događanjima vrijednima divljenja. Na toj se ledini župljani župe bl. Ivana Merza okupljaju na misnim slavljima na otvorenom već više od dvije godine. Ne ometa ih buka automobila i velikih ZET-ovih autobusa, sirena, kamiona… Bilo da je sunčano i vruće bilo da je kiša, hladno ili snijeg, livada je na nedjeljnim misama i slavljima o velikim blagdanima redovito ispunjena. Naime, župa bl. Ivana Merza, koja obuhvaća južni i istočni dio Španskoga, osnovana je 2011. godine, no čitavo se desetljeće bori da dobije primjerenu župnu crkvu. Formalno, sjedište je župe u obližnjoj Ulici Vlade Gotovca, na broju 9, gdje se nalazi kapelica u improviziranom prostoru u prizemlju stambene zgrade i gdje se mise slave preko tjedna.
Ideja da se na župnom zemljištu na kojem bi trebala biti podignuta župna crkva slave mise na otvorenom javila se početkom pandemije. U kapelici u Gotovčevoj ulici, uz pridržavanje epidemioloških mjera, bilo je nemoguće odgovoriti na sve potrebe župljana. Naime, da se nedjeljama slavilo i deset misa za dvadeset ljudi, time bi se obuhvatila otprilike četvrtina vjernika koji su redoviti na nedjeljnim misama.
U obližnjoj Osnovnoj školi Špansko-Oranice, gdje su se također župljani okupljali na misama, nakon pojave pandemije nisu bila moguća velika okupljanja. Stoga je pod vodstvom župnika Marka Čolaka kao rješenje uređeno i ograđeno zemljište namijenjeno budućoj župnoj crkvi, koje je među župljanima i stanovnicima okolnih naselja vrlo brzo dobilo kolokvijalni naziv »zelena katedrala«. Pothvat isprva nije bio nimalo jednostavan – prve su se mise slavile na improviziranom oltaru koji je činio pomoćni stol. S vremenom je oko livade podignuta žičana ograda, dopremljen je kontejner u koji je postavljen improvizirani oltar, na neka su mjesta postavljene klupe, nešto kasnije došla je i oglasna ploča, dar obližnje stenjevečke župe. Osim župljana župe bl. Ivana Merza novo rješenje za misna slavlja u vrijeme pandemije otpočetka je privlačilo i vjernike iz susjednih župa. Tipična nedjelja u »crkvi na raskrižju« danas izgleda tako da je ispunjen prostor livade unutar ograde, ali i obližnja šetnica uz stambene zgrade. Nesvakidašnje vjersko okupljanje redovito plijeni pozornost prolaznika. Neki kratko zastanu, učine znak križa, kleknu, pomole se i nastave svojim putom, neki u prolazu pametnim telefonima snimaju i fotografiraju »atrakciju«, neki jednostavno u hodu ili iz automobila zbunjeno pokušavaju pojmiti tko su svi ti silni ljudi na livadi i što oni pokušavaju poručiti.
»I u našoj ‘župnoj crkvi’ imamo vrata, imamo i krov koji je nebo, umjesto poda s pločicama imamo zemljano tlo. Naša poljska crkva mjesto je gdje se Bog spušta među ljude, među nas koji smo ‘bolesnici’ zbog svih naših slabosti, koji dolazimo vapeći za Gospodinom i koji se na misama poput karika povezujemo u čvrst lanac«, slikovito sažima nesvakidašnje vjersko iskustvo u župi bl. Ivana Merza župljanka Anela Todorić, majka troje djece koja je u župi angažirana kao članica obiteljskoga zbora i članica ženske molitvene zajednice, a župniku je uvijek na pomoći i oko vjeronauka za krizmanike.
Ženska molitvena zajednica okuplja se srijedom navečer u »zelenoj katedrali«. Osim molitve, zajednica njeguje i kateheze, a sada su u fokusu svetopisamske žene. »Bl. Ivan Merz jednom je prigodom rekao da svaki muškarac u dnu ženske duše želi vidjeti lik Djevice Marije. Eto, po tom principu djeluje i naša zajednica – da odgojimo svoje duše da naši muževi, naša djeca i svi ljudi s kojima se u životu susreću prepoznaju tu Mariju u nama.« Štoviše, unatoč veoma nepovoljnim prostornim okolnostima, vrijedna divljenja jest i činjenica da je župa bl. Ivana Merza blagoslovljena i drugim aktivnim zajednicama, kojih je desetak. U župi djeluju četiri zbora, aktivne su i radionice za djecu od šest godina do trećega razreda osnovne škole »Isusovi prijatelji«, mladi imaju svoje susrete i vjeronauk, okupljaju se i molitelji krunice Krvi Kristove, Kristofori, zajednica »Dobroga čitača« te »Molitveni vjenčić sv. Josipa« – zajednica koja je plod hodočašća sv. Josipu u Karlovcu u studenom. Zajednica okuplja tridesetak obitelji, od kojih je svaka zadužena izmoliti svoj vjenčić svakoga dana. Dakako, aktivne su i kateheze za prvopričesnike i krizmanike. Mozaik župnih zajednica pokriva razne dobne skupine i afinitete župljana.
»Župa je u raznim segmentima jako aktivna, puno je ljudi koji su voljni dati sebe na raspolaganje župi i župniku. Iako nemamo klasičnu crkvu, mise se redovito služe, one su jako posjećene, osjeća se veliko zajedništvo među župljanima. Imamo i lijep broj mladih koji se u župi ostvaruju na razne načine. Možda na ovaj način, jer doslovno nemamo krova nad glavom, naše molitve ipak lakše dopiru do neba. Također, ostaje otvoreno pitanje bismo li njegovali ovu vrstu zajedništva i povezanosti da nas je ‘dočekala’ župna crkva. Možda tada ne bismo doista znali cijeniti ono što imamo. Ne sumnjamo, župna će crkva jednoga dana doći. Ako netko smatra da će nas zaprjekama i odugovlačenjima spriječiti u življenju naše vjere, vara se, mi ćemo na ovaj način samo još snažnije svjedočiti, na otvorenom, gdje svi mogu vidjeti vjeru na djelu«, svjedoči aktivni župljanin Damjan Dujmenović, član župnoga pastoralnoga vijeća.
Na prostoru župe žive brojne mlade obitelji, među kojima su i one s mnogo djece. Uglavnom su to zaposleni ljudi. Većina stanovnika Španskoga mahom je podrijetlom iz raznih krajeva Hrvatske, a posebno iz Bosne i Hercegovine, odakle su se doseljavali tijekom devedesetih. Prosjek dobi u naselju se kreće oko pedeset godina. Upravo u danima kada se mnogi još nisu »zbrojili« nakon zastrašujućih prvih rezultata popisa stanovništva, život u župi bl. Ivana Merza vrijedan je divljenja na još jednoj razini – demografskoj. Naime, župne statistike otkrivaju da je župa redovito u demografskom plusu. U prošloj godini, pojašnjava župnik Čolak, bilo je dvadesetak sprovoda i šezdesetak (službenih) krštenja, no dvadesetak se djece s područja župe svake godine krsti u obližnjim ili drugim župama pa je točnije govoriti o 80 : 20 kao omjeru rođenih i umrlih.
Nakon što se detaljno razmotri svakidašnjica župe, logično se nameće pitanje zašto na mjestu »zelene katedrale« nije već nikla župna crkva? Zasad nema optimističnih »signala« od odgovornih.
»Gradnja župne crkve bolna je točka za nas. Bez sumnje, od Zagrebačke nadbiskupije dobivamo veliku potporu i pomoć. No nažalost nama su glavna kočnica gradske vlasti. Jednostavno je sramotno da je jedna vjerska zajednica tako zakočena i zakinuta za nešto što je njezino pravo, pravo na vjersku slobodu«, objašnjava Čolak, koji je na župničkoj službi u Španskom od jeseni 2019. godine.
Osim otegotne okolnosti službe u župi bez klasične crkve, pola godine od preuzimanja župe, dok nije ni upoznao sve župljane, pojavila se pandemija i svi izazovi da se održi redovitost vjerskoga života.
Zahtjev gradskih vlasti jest da se u podzemlju, i to podno buduće župne crkve, izgradi i garaža na dvije razine. Pedeset parkirnih mjesta bilo bi namijenjeno potrebama naselja, a drugih pedeset potrebama župe. »Nama je taj uvjet trenutačno nepremostiv, a u Gradu trenutačno nemaju nikakvoga sluha za nas. Ne žele čuti ništa ni od Nadbiskupije«, napominje župnik. Bilo je i raznih provokacija malobrojnih susjeda u Gotovčevoj ulici, kao što su prijave policiji u prvim danima pandemije zbog navodno masovnoga okupljanja u improviziranoj kapelici. Bilo je i slučajeva da na prostoru župne crkve na otvorenom neki šeću kućne ljubimce… Vjernici, dodaje župnik, onoj glasnoj manjini u naselju koja ne želi novu crkvu na sve provokacije uzvraćaju najbolje što znaju – molitvama. »Lijepo je rekao biskup Ivan Šaško slaveći na našoj livadi misu polnoćku, da ovdje živi Crkva koja je maknula zidove da se vidi njezina unutarnja ljepota. Ta ljepota doista se očituje iz dana u dan, iz nedjelje u nedjelju, i to je ono što daje najveću snagu i najveći osmijeh«, zaključuje župnik Čolak.
