Darovita 30-godišnja znanstvenica iz područja kemije dr. Lidija Kanižaj s Instituta »Ruđer Bošković« (IRB) u Zagrebu dobitnica je stipendije Nacionalnoga programa stipendiranja »Za žene u znanosti«, u organizaciji L’Oréala Adria i Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija, koja se već 14 godina dodjeljuje odabranim znanstvenicama s ciljem poticanja mladih hrvatskih znanstvenica u razvoju znanosti.
Izborno povjerenstvo sastavljeno od uglednih hrvatskih znanstvenika na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem odabralo je četiri talentirane znanstvenice iz područja prirodnih znanosti. Dr. Kanižaj rado se odazvala pozivu na razgovor za Glas Koncila i istaknula važnost međusobnoga prožimanja znanosti i vjere.
»Rođena sam u Virovitici, diplomirala sam na Fakultetu kemijskoga inženjerstva i tehnologije na smjeru kemije i inženjerstva materijala 2014. godine, a u studenom 2020. doktorirala sam na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na smjeru anorganske i strukturne kemije. Doktorsku sam disertaciju izradila na IRB-u, na kojem sam zaposlena kao asistentica 2016. godine. Dragi je Bog posložio moj životni put u smjeru kemije, a danas uživam otkrivajući kako funkcionira svijet na razini molekula i atoma. Kao gimnazijalka prilikom organiziranoga posjeta IRB-u poželjela sam raditi ondje kad sam vidjela kakve zanimljive stvari znanstvenici proučavaju o svijetu koji nas okružuje i izgrađuje. To mi je dokaz da Bog vidi želje naših srca i poznaje nas bolje nego što sami sebe možemo poznavati.«
Katoličke vrijednosti i način življenja stjecala je od malih nogu u okrilju svoje obitelji, odakle se javila potreba za volontiranjem, o čemu govori: »Mama je sestru Ivanu i mene poticala da idemo na misu dok smo bile djeca, a od pokojne bake naučila sam kako moliti krunicu. Na završnim godinama fakulteta krenula sam na studentski vjeronauk ‘na Savi’ koji je vodio don Damir Stojić.
Polazila sam susrete zajednice ‘Božja pobjeda’ i upisala sam Ignacijanske duhovne vježbe. Kroz sve to upoznavala sam Božju ljubav kao temelj bilo kakvoga daljnjega rasta u duhovnosti i konkretnoga djelovanja u svijetu. Aktivna sam članica Škole molitve u organizaciji ‘Kristofora’. Prije tri mjeseca preselila sam se na Trešnjevku i redovito odlazim na misu u župu sv. Josipa, a prije sam rado odlazila u župu sv. Ivana Krstitelja u kojoj mi se otvorila prilika za čitanje na misi i gdje sam upoznala predivne časne sestre Služavke Maloga Isusa koje su na poseban način obogatile moj život. Uvijek me privlačilo volontiranje te sam davala svoj doprinos u sklopu projekata Obiteljskoga centra Virovitica koji su se odnosili na pomoć djeci s teškoćama u učenju, kao i onoj s posebnim potrebama. Kao SKAC-ova volonterka volontirala sam u Domu za starije osobe Centar, a u organizaciji udruge ‘Smiješak za sve’ kao teta pričalica čitala sam priče djeci smještenoj u bolnici Rebro. Ovdje stvarno vidim Boga na djelu kada govori: ‘Besplatno primiste, besplatno dajte!’ i da će naša radost biti potpuna i umnožit će se.«
Smatra da su znanstvenice danas u boljem položaju u odnosu na ranije. »Na IRB-u 58 posto znanstvenoga kadra čine znanstvenice, što je iznad hrvatskoga, europskoga i svjetskoga prosjeka, i to je lijep primjer znanstvene institucije čijoj uspješnosti gotovo jednako pridonose kolege znanstvenici i kolegice znanstvenice.
Istina je da ovo zanimanje zahtijeva neke žrtve, posebno kada je žena majka male djece, ali uz dobru organizaciju, puno volje i ljubavi, malo žrtve, podrške obitelji i uz Božju pomoć, mislim da se sve može, i da ću jednoga dana i ja uspješno balansirati između obiteljskoga i profesionalnoga života. U svijetu se općenito premala sredstva ulažu u razvoj znanosti, posebno kada govorimo o Hrvatskoj, a upitno je i koliko se dobro gospodari sredstvima koja imamo na raspolaganju. Mislim da je u vrijeme epidemije došlo do izražaja koliko su znanstvenici i znanost općenito važni za društvo i sigurna sam da ih se sada više cijeni.«
Sugovornica je zaključila: »Istaknula bih da se svaka žrtva, trud i rad isplate te da upornošću i strpljivošću, prije svega prema sebi, puno toga možete postići. Pozivam sve da ustraju i hrabro krenu prema ostvarenju onoga u čemu prepoznaju svoj životni poziv, bez obzira na to o kojem se području radi jer ‘sve možemo u Onome koji nas jača’. Bog nam uvijek otvara nove putove i vodit će nas ako mu to dopustimo i u svemu ga možemo prepoznati ako znamo gledati. Svakodnevno svjedočim činjenici koliko se znanost i vjera nadopunjavaju i prožimaju i sretna sam što mogu prepoznati Boga kao velikoga umjetnika u području kojim se bavim.«
