Glifozat je najvažnija (agro)kemikalija na svijetu. To je kralj herbicida koji se upotrebljava na svakoj većoj plantaži, na svakom području monokultura, na svakom polju zasijanu komercijalnom pšenicom, sojom, kukuruzom… Više se od milijarde tona glifozata svake godine baca na poljoprivredna zemljišta. Društvo je postalo ovisno o glifozatu – bez njega je nezamisliva proizvodnja žitarica i kruha. Ta nesposobnost proizvodnje hrane bez sintetske kemikalije vrsta je civilizacijskoga poraza. No kruh bez glifozata ima i doslovno značenje: kruh bez onečišćenja, bez kemijskih tragova glifozata je rijetkost ili, u mnogim modernim pekarnicama, jednostavno ne postoji.
Na etiketi komercijalnoga proizvoda »Roundup« (poznat kao »Cidokor« u Hrvatskoj) doslovno piše: »Glifozat je ubojica korova.« Prvi vlasnik toga herbicida bila je kompanija »Monsanto«, a po svemu sudeći, posljednji će vlasnik biti kompanija »Bayer«. Glifozat je »blockbuster«, donosi milijarde eura profita agrokemijskoj industriji, a poljoprivrednicima omogućuje komociju na polju ili – kruh bez motike. Glifozat se, nešto poput promocije kukaca u hrani, prikazuje kao sredstvo protiv gladi u svijetu, kao alat za deaktivaciju populacijske bombe. No glifozat ima i drugu stranu medalje; taj herbicid truje površinske i podzemne vode, izrazito smanjuje bioraznolikost, inducira pojavu superkorova otpornih na herbicide, u ljudi izaziva tumorska oboljenja, ima službeni status kancerogene tvari i hormonskoga otrova (endokrini disruptor).
Već tridesetak godina vode se znanstveni ratovi o štetnosti glifozata, no danas je postalo jasno: glifozat je neurotoksičan, otrovan za jetra i bubrege, narušava hormonsku ravnotežu, uzrokuje non-Hodgkinov limfom, reproduktivne poremećaje, malformacije ploda i poremećaje metabolizma minerala. Glifozat je jeftin za ministarstvo poljoprivrede, a vrlo skup za ministarstvo zdravstva. Politička i tržišna sudbina glifozata na području Europske unije vrlo je neizvjesna. Krajem ove godine države će članice glasovanjem odlučiti hoće li se produljiti zeleno svjetlo za glifozat na europskim oranicama ili će, na temelju znanstvenih podataka o štetnosti, završiti jedna agrokemijska priča.
Odugovlačenje s presudom traje već desetak godina jer, čini se, nema političke hrabrosti da se preko noći europskoj poljoprivredi uskrati agrodizel.
Glifozat je glavno kemijsko gorivo modernoga ratarstva, on je poput droge za one kojima je prinos po hektaru jedina vrijednost. Iako postoje alternativna rješenja ili manje agresivni ekološki herbicidi, jak otpor prema zabrani glifozata pruža agrokemijska industrija, poljoprivrednici i političari. Ipak prvi su eksperimenti već započeli – neki su europski gradovi proglašeni zonama slobodnim od glifozata, poput Bruxellesa, ali i Zagreba. U nekim je državama, poput Austrije, Italije i Malte, zabranjena uporaba pesticida na javnim površinama, u blizini škola ili vrtića, a druge države zabranjuju uporabu glifozata prije berbe ili žetve kako bi se smanjilo onečišćenje usjeva ostatcima glifozata. U Nizozemskoj je još 2015. godine zabranjena svaka nekomercijalna uporaba glifozata…
Očigledno je da su glifozatu dani odbrojeni, a njegov tržišni status »na aparatima« održava se političkim kompromisima. Eventualna europska zabrana glifozata izravna je prijetnja interesima Sjedinjenih Država, Kanade i Brazila i svih drugih država koje su svoju poljoprivredu predale u ruke biotehnoloških kompanija. U njima su glavni usjevi, kukuruz, uljana repica, soja i pamuk, genetički modificirani (GMO). Zabranom glifozata bila bi prekinuta višegodišnja trakavica i političke napetosti oko GM usjeva. Jer sjetva genetički modificiranih usjeva bez glifozata besmislena je. Naime, jedino važno svojstvo koje imaju tržišno relevantni GM usjevi jest otpornost prema glifozatu. Dok Europska unija ima priliku zabranom potaknuti inovacije i potražiti zdravija rješenja za zaštitu bilja, oni koji uzgajaju GM usjeve nemaju kemijsku zamjenu za glifozat.
