Središte duhovnoga života i pokretačka snaga svih Jeronimovih nastojanja bio je Gospodin Isus te je stoga Jeronim postojano i ustrajno promišljao njegovo otajstvo među ljudima. Pri tome nije išao za istraživanjem ontoloških nijansi, nego se radije usmjeravao na povijesno-spasenjski vid otajstva Kristova.
Kao egzeget i teolog susretao se s tvrdnjama tolikih krivovjeraca koji su imali neispravna mišljenja o Isusu, griješeći ili glede božanstva ili glede čovještva.
Nisu znali kako protumačiti postojanje njegovih dviju naravi pa ih je Jeronim toliko puta kritizirao. S druge strane očitovao je svoju iskrenu vjeru u utjelovljenoga Božjega Sina, kao što je slučaj u njegovu Tumačenju poslanice Galaćanima: »Neka, dakle, svi zajedno čuju: Krist je i Bog i čovjek. To ne znači da je jedna osoba Bog, a druga čovjek, nego znači da se onaj koji uvijek bijaše Bog zbog našega spasenja udostojao biti čovjek.«
Ali osim što je u Kristu ispravno ispovijedao njegove dvije naravi u jednoj osobi, sveti Dalmatinac najčešće je bio usredotočen na konkretnu poruku i praktični vid Kristove prisutnosti. Božji Sin se, dakle, utjelovio da bi ljude spasio. A spasio nas je svojim predanjem u muku i smrt, kako bi slavno uskrsnućem pobijedio i donio ljudima proslavu.
Isus je time ispunio Otčev plan i svojevoljno dovršio naum spasenja: »Niti se Sin predao za naše grijehe bez Otčeve volje niti je Otac predao Sina bez Sinove volje. Naprotiv, ovo je Sinova volja: ispuniti Otčevu volju. Tako sam kaže u psalmu: ‘Htjedoh, Bože moj, vršiti tvoju volju’ (Ps 39, 9). Sin se pak dao da sam kao pravednost uništi nepravednost koja bijaše u nama. Mudrost se predala da otjera bezumlje. Svetost se i jakost prikazala da dokine nečistoću i slabost. Tako nas Gospodin nije oslobodio samo za budući vijek u skladu s nadom s kojom povjerovasmo, nego i ovdje od sadašnjega svijeta.
Suumrli s Kristom preobrazujemo se u novosti pameti. Nismo od ovoga svijeta koji nas s pravom i ne ljubi.« Vjeran Apostolovu nauku, Jeronim je jasno isticao bit uskrsnoga otajstva, oštroumno uočavajući da njegovi učinci za nas nisu tek za onaj budući svijet, nego ih treba živjeti primjenjujući ih na vlastiti život počevši ovdje i sada na zemlji.
