Jednom zgodom Jeronimu su dojavili da mu je prijatelj Julijan, imućan i čestit čovjek, prošao kroz jobovske patnje zbog gotskih pustošenja, a i još drugih stvari koje su mu se dogodile u životu. Julijan je izgubio dvije male kćeri, pa je ostao bez žene Faustine, pa bez slugu i sluškinja, imovine i dobara jer barbari opustošiše zemlju. Kad je bio u prigodi poslati mu pismo, Jeronim to čini ne želeći ostaviti prijatelja bez utjehe: »Ovo je popis kušnja kojima si kušan: ovo je boj staroga neprijatelja s Julijanom, mladim novakom Kristovim. Ove su stvari, ako gledaš na se, velike; ako gledaš na silnog junaka (Joba), nisu nego igra i sjena borbe. Blaženome Jobu, iza mnoštva jada, bi ostavljena preopaka žena da bi od nje naučio psovati: tebi je ugrabljena žena predobra, da u nevoljama budeš bez utjehe. Ali je drugo podnositi onu koju čovjek ne bi htio, a drugo čeznuti za onom koju ljubi. Job, u smrti onoliko djece, ne imade nego jedan grob u srušenoj mu kući, te razdrijevši haljine, da pokaže roditeljsku ljubav, pade na zemlju i pokloni se i reče: Gol iziđoh iz utrobe matere svoje, gol ću se i vratiti. Ti, da najmanje rečem, opkoljen mnogom rodbinom, koja ti ljubav iskazivaše, i prijateljima koji te tješahu, do groba si ispratio svoje mile. Job na jedanput izgubi svekoliko svoje bogatstvo, i kad zli glasovi jedan za drugim dolažahu, pri svakoj rani što mu se zadavaše, održa se nekolebljiv. (…) Tebi je ostavljen veći dio imanja, da budeš kušan samo koliko si kadar podnijeti, jer nisi dopro do takva stupnja, da se na te svim bojnim redovima vojuje.«
Kako vidimo, Jeronimova utjeha nije sentimentalizam, nego poticaj na dodatno herojstvo vjere, za koje smatra da je Julijan dobrim dijelom osposobljen, te da mora biti spreman i na daljnje borbe, što god Gospodin od njega bude tražio: »Iz ovoga neka pozna tvoja razboritost, da su do ove međe doprle tvoje kušnje, i da si dao kožu za kožu i krzno za krzno, i da si spravan dati sve što imaš za život svoj; a još da se nije na te pružila ruka Božja, niti je dotaknula meso, niti satrvene kosti od bolova, u kojima je mučno ne uzdisati, i ne blagoslivati Boga u oči.«
