– »Bio je intelektualni gigant…« – iako smo gotovo svi za stolom zabili nosove u vlastite »pametnotelefonske rekete«, moj tatek nam naglas čita neke papirnate novine – Višestruki doktor, dvostruki akademik… I dobio je ni pola novinske stranice!
– Pa što? Gotovo dvostruko više nego pingvinski gej-par iz nekoga tolerantnoga ZOO-vrta, o kojem je neki dan pisalo na zadnjoj stranici! – čita i moja majčica još uvijek novine.
– Je, tu su stranicu vidjeli svi, čak i škrti susjed Lovro koji čita novine s kioska, ne kupujući ih… – samo propuše moj časni starina, pa mirno nastavi – Svjetski stručnjak, domoljub, znalac, doživio gotovo sto godina i… jedva pola stranice! Evo, stavili da je autor »petnaestak knjiga«, a naveli naslove samo dvije, valjda one s najkraćim naslovima? Važno je da nogometašima nabroje sve golove koje je dao lijevom, desnom, a koje glavom, i u kojoj minuti! A petnaest knjiga, tko bi to nabrajao…
– Ali, deda, kako bi odredili u kojoj je točno minuti on napisao svaku knjigu, i s koliko je metara pogodio slovo na računalu? – naš budući Messi, moj sin Jurica, zna sve o nepotrebnim statistikama.
– Pa da, a nogometaši se ipak muče, treniraju dan i noć – eto i dječaka u meni, javlja se – znoje se i pate, pa i oni naslovnice dobiju samo ako svakoga tjedna daju po dva-tri gola…
– Je, a vidi ove… – lista tata dalje novine – Cijele dvije stranice, a ni asistencije ni gola! Mislim, na pol je gola…, a i ovaj njen ima samo gaće, ali pune su ih novine! Samo slika im je veća od cijeloga nekrologa akademiku…
– Joj, djede, pa to je ona poznata influencerica, znaš ona »blogerica« iz »realityja«? A ovaj njen dečko, evo tu ga imam i na mobu – pokazuje svoj mobitel i vrti od udivljenja očicama moja rođena kći Marta – on ti je poznati stilist i nutricionist, a mislim da je i bivši nogometaš…
– Pa da, Stari, kako to ne znaš?! – likuje moja majka – Baš si zaostao! A vidi kak’ su lijepi i mladi, i još nam je cura u novinama otkrila dugo skrivanu tajnu da »kosu nije prala već pet dana«…
– Mogli su onda i o meni pisati, ja ju nisam prao već tri tjedna! – pričepi tatek mameka pa nastavi listati – Evo još, još dvije stranice »zvjezdane prašine«, »crvenih tepiha«, razdrljenih košulja i dekoltea kroz koje je davno prošao »Marjan-express«… Je, to su prave »njuške«, »face«, kako se to moderno veli? – pogleda ovlaš ženicu. – I za razliku od »intelektualnoga giganta«, sigurno su ovi svi skupa završili bar četiri razreda srednje…
– Jooj, tata, pa nisu samo škole kriterij za dobiti novinske stranice – umirujućim glasom moja ga ženica samo bolje uznemiruje – Ovi popularni, pa svi oni završili su, no, završili su… »životnu školu«!
– Stvarnooo? – zacakle se oči našoj osnovki Marti – To je ova škola u koju ćemo i mi krenuti sad od jeseni??
– Hmm… mislim da se vaša zove »Škola za život«, a ne životna škola – konačno se nasmija djed – Ali ako su novine i ekrani »slika života«, onda će vas i ta škola sigurno učiti i osposobljavati za nešto ovakvo, a ne za tamo neke profesore, akademike i druge »jadnike« koji nikoga i ne zanimaju!
