Čini se da je svjetski odjek imala objava istraživanja koje su naručile francuske vlasti, a tiče se upotrebe mobilnih uređaja u djece. Francuska je preporuka da djeca mlađa od tri godine ne bi smjela provesti ni minute ispred ekrana, a do šeste godine to bi vrijeme trebalo biti jako ograničeno. Nadalje, djeca mlađa od 11 godina ne bi smjela imati mobilni telefon, a bilo tko mlađi od 13 ne bi trebao imati pristup internetu. Upotreba društvenih medija trebala bi biti zabranjena mlađima od 15 godina, a oni iznad te dobi trebali bi imati ograničen pristup… U Jutarnjem je listu Lada Novak Starčević poentirala da u Hrvatskoj, otkad je započela epidemija pametnih telefona, nema posebnih mjera opreza. Navela je i da su u mnogim školama još dopušteni mobiteli, a tek nekoliko ih je na svoju ruku donijelo pravilnike o njihovoj zabrani. Iako profesori, ravnatelji i stručne službe taj potez u pravilu hvale, na razini države još kao da ne postoji svijest o problemu. Navela je i podatak da ako tinejdžer u dobi od 13 do 18 godina provede prosječno 50 sati tjedno na uređajima, ukupno vrijeme koje će provesti pred ekranima jednako je gotovo 12 godina njegova školovanja. Sugovornik Jutarnjega bio je predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb psihijatar dr. Darko Marčinko, koji se slaže da je pretjerana upotreba ekrana u djece i mladih zabrinjavajuća. Naveo je da su preliminarni podatci i studije o kognitivnom razvoju mozga adolescenata otkrili da povećano vrijeme ispred mobitela nije samo loše za mozak, nego može utjecati na psihu, obrasce razmišljanja, cikluse spavanja i ponašanje, skraćujući raspon pozornosti, a može dovesti i do poticanja nasilnoga ili agresivnoga ponašanja. Osobama koje se pretjerano koriste društvenim mrežama stradava bitna funkcija osobnosti – empatija jer se u pretjeranoj mjeri fokusiraju na tzv. bazične emocije. Pretjerana upotreba društvenih mreža negativno utječe i na fizičku aktivnost te povećava rizik za pretilost mladih. Stručnjak smatra da je važno da roditelji imaju svijest da njihova prisutnost i neposredna komunikacija s djecom trebaju biti prioritet. Samo izravna komunikacija i atmosfera koja se pri tome stvara može pozitivno utjecati na formiranje osobnosti mladih. Navedeno, smatra, nije moguće ostvariti komunikacijom preko digitalnih medija. Prisutnošću i neposrednom komunikacijom s roditeljima djeca se štite od nepovoljnih epidemija modernoga doba, a to su nezdravi narcizam, pretilost i usamljenost. Kvaliteta odnosa roditelja i djece daje izravnu psihološku dobit djeci te okvir osjećaja sigurnosti koji će im pomoći u nadvladavanju izazova što život pred njih postavlja, rekao je psihijatar Marčinko.
Ohrabruje pak istraživanje provedeno uoči izbora za Europski parlament o zabrinutosti i percepciji građana Europske unije da su Hrvati najveći optimisti u EU-u i najmanje se boje rata. Pokazalo se da su sa 84 posto Hrvati najveći optimisti, i to ispred bogatoga Luksemburga (82 %). Drugo je pitanje je li to optimizam s pokrićem. Za razliku od gotovo dvije trećine građana Unije koji priznaju da danas strahuju od rata u Europi, najmanje se boje Hrvati i Slovenci (49 %).
Hrvate koji žive od turizma ne brinu pretjerano klimatske promjene iako će prema procjenama znanstvenika Sredozemlje njima biti najviše pogođeno. Istraživanje o zabrinutosti i percepciji građana EU-a koje je povela francuska agencija na reprezentativnom uzorku građana 27 članica EU-a pokazuje i da se samo 9 posto stanovnika Unije osjeća više (ili samo) Europljanima nego građanima Unije, među kojima je njih 73 posto optimistično kad je riječ o vlastitoj budućnosti… Iako su hrvatski građani po dobru zdravlju na začelju EU-a, ne brinu se u prosjeku zbog zdravlja ništa bitno više o građana članica Unije (41 %) koji su u boljem zdravstvenom stanju poput Finaca, koji se usput ubrajaju u najsretniji narod na svijetu. Borba protiv klimatskih promjena važna je za 82 posto građana EU-a, a u sklopu toga postotka za 43 posto građana to je prioritet. Borbu protiv klimatskih promjena prioritetom smatra većina građana EU-a na Mediteranu, Italije, Španjolske, Grčke, Malte i Cipra, koji žive od turizma, ali ne i većine građana Hrvatske. Neki tumače da hrvatski građani takvo stajalište imaju dijelom zbog neznanja, a dijelom jer su i dalje zaokupljeni egzistencijalnim problemima. Bez obzira na optimizam građana, ipak je Hrvatska i dalje među zadnje tri zemlje po standardu. Iako ide prema boljemu, u mnoštvu situacija još se hrvatski građani boje za preživljavanje. Kada je prosječna plaća 1200 eura, medijalna tisuću eura, teško je razmišljati o klimatskim promjenama, smatra Lada Novak Starčević.
