Raste zabrinutost jer se djeci sve manje čita i sve se manje kupuju slikovnice i druge priče. Čitanje djeci važno je za razvoj mozga i osobnosti jer djeca kojoj roditelji čitaju jednu slikovnicu dnevno čut će otprilike 290 tisuća više riječi do pete godine nego ona kojoj se ne čita. Na Sveučilištu Ohio istraživači su izračunali koliko bi riječi dijete čulo od rođenja do petoga rođendana pri različitim razinama čitanja. Pretpostavili su da bi djeci njihovi roditelji i čitali knjige za najmlađe do njihova trećega rođendana, a slikovnice sljedeće dvije godine, te da bi svako čitanje uključivalo jednu knjigu. Također su pretpostavili da roditelji koji nikad ne čitaju svojoj djeci zapravo čitaju jednu knjigu svaki drugi mjesec. Do pete godine djeca kojoj nikad nije bilo čitano čut će 4662 riječi, djeca kojoj je čitano od jedan do dva puta tjedno 63 570 riječi, djeca kojoj je čitano od tri do pet puta tjedno 169 520 riječi, djeca kojoj je čitano svakodnevno 296 660 riječi i djeca kojoj je čitano pet knjiga dnevno 1 483 300 riječi. »Jaz od milijun riječi« mogao bi biti ključan za objašnjavanje razlika u razvoju rječnika i čitanja, rekla je Jessica Logan, autorica studije i izvanredna profesorica na Sveučilištu Ohio State. Iz Hrvatskoga društva za socijalnu preventivnu pedijatriju pedijatrica dr. Mirjana Kolarek Karakaš poručila je da je dokazano da je čitanje djetetu od najranije dobi jednako važno kao hrana, igra i ljubav. Vrlo je važno za razvoj dječjega mozga i izgradnju njegove osobnosti, pripremu za život i sve ono što život donosi. »Većina roditelja, srećom ne svi, nije svjesna koliko je dijete uskraćeno nečitanjem. Savjetujem im da čitaju svojoj djeci, da im usađuju ljubav prema knjizi od najranije dobi. Danas su odrasli u strci s vremenom i obvezama, djeca su sve zahtjevnija, moderni tempo života nameće upotrebu mobitela, gledanje crtanih filmova. Važno je sve svesti na razumniju mjeru«, prenijela je doktoričine riječi u tekstu u Jutarnjem istu Lada Novak Starčević. Iznijela je i podatke da u Hrvatskoj samo 17 posto učenika jako voli čitati, 53 posto to donekle voli. Od 57 zemalja koje su sudjelovale u istraživanju, u Hrvatskoj je najveći postotak djece koja ne vole čitati. To su podatci objavljeni u svjetlu prijedloga programa da na redovitim sistematskim pregledima djece tijekom četiriju pedijatrijskih pregleda, od šestoga mjeseca do dolaska u školu, pedijatri djeci čitaju slikovnice prilagođene dobi te im na kraju pregleda poklanjaju slikovnice da bi ih roditelji ili skrbnici nastavili čitati u obiteljskom okruženju.
Hrvatska ima problem s povratkom iseljenika. Naime, 6655 potomaka iseljenika i njihovih bračnih drugova primljeno je u hrvatsko državljanstvo u tri godine, od 1. siječnja 2020. do 15. svibnja 2023., prema podatcima MUP-a. Kako je moguće da je tako mali broj iseljenika dobio hrvatsko državljanstvo, odgovara Dijana Jurasić u tekstu za Večernji list. Hrvatska ima iseljenika i potomaka iseljenika gotovo tri milijuna. Dok buja uvoz niskokvalificiranih radnika, ne možemo se pohvaliti da dolaze obrazovani stranci. Na upit Večernjaka koliko je od lani do danas izdano dozvola za boravak i rad stranim radnicima s visokom stručnom spremom te je li i koliko njih dobilo dozvolu za liječnički rad, rad u školama i na fakultetima iz MUP-a su odgovorili da ne raspolažu svim statističkim podatcima o stranim radnicima s VSS-om te potomcima treće i četvrte generacije iseljenika jer bi priprema tih podataka zahtijevala dodatni angažman ljudskih resursa na dulje vrijeme.
Večernjak nadalje piše da zbirka podataka o prebivalištu sadrži podatke o osobama koje imaju prijavljeno prebivalište na području Hrvatske bez mogućnosti utvrđivanja je li riječ o osobi koja je potomak iseljenika, koja je generacija iseljenika i iz koje zemlje dolazi. »Potomci iseljenika u Južnoj Americi čekaju hrvatsko državljanstvo po tri-četiri godine zbog velikih udaljenosti. U Čileu, zbog zaista velike udaljenosti brojnih dijelova zemlje od hrvatskoga konzulata, dobivanje državljanstva vrlo je kompliciran proces.
Zato u Južnoj Americi treba povećati broj konzulata jer je pojačan interes za dolazak mladih u Hrvatsku. Najveći interes za dolazak u Hrvatsku pokazuju potomci iseljenika iz Južne Amerike, a imamo ih malo jer je problem u dugotrajnom čekanju državljanstva i nedovoljnom broju konzulata«, rekao je demograf Stjepan Šterc. I demograf Marin Strmota kaže da je nekoliko tisuća iseljenika i potomaka iseljenika koji su uzeli hrvatsko državljanstvo mali broj i da se očito ne odlučuju na povratak u većem broju. »Nama ne dolaze ni visokoobrazovani stranci, nego niskoobrazovani, u građevinu, uslužni sektor, jer nemamo imigracijsku politiku, jer smo poslodavcima prepustili da dovode ljude. Statistički podatci o stranim useljenicima, njihovo obrazovanje, o tome odakle odlaze, kao i podatci o našim iseljenicima koji su dobili hrvatsko državljanstvo i koliko ih ovdje živi trebaju biti javno dostupni. Po načinu na koji se odgovara na ta pitanja vidimo da je ta statistika o imigracijskoj politici dio represivnoga aparata umjesto da je u razvojnom sektoru državne uprave i javno dostupna. Statistika je važna jer bitno je znati vraćaju li se iseljenici i dolaze li nam pomoći iseljenici, makar se radilo o 200 ljudi, da znamo što se zbiva i u kojem smjeru idemo«, rekao je Strmota.
