Na obroncima Psunja smjestilo se ubavo selo Cernička Šagovina, a s druge strane potoka prema Trnavi Mašićka Šagovina. Tamošnji stanovnici pak govore o katoličkoj i pravoslavnoj Šagovini. U Domovinskom ratu 1991. godine ondje su vođene teške borbe. Katolička Šagovina iznjedrila je mnoge hrvatske vitezove i položila ih na oltar domovine. Selo je obranjeno, a s jeseni se pojačava sjećanje na njih i njihovu žrtvu.
U središtu mjesta nalazi se filijalna crkva sv. Luke evanđelista. Crkva je u više navrata bila metom zločinačkih napada. Tik uz nju izrastao je višestoljetni dud. Nitko od mještana zapravo i ne zna koliko je dud star, no znaju da se »od pamtivijeka« od duda peče pekmez, ali i rakija dudovača. Stoga se nedaleko od duda nalazi pecara za rakiju. U nekim krajevima još ju nazivaju i »veselom mašinom«.
Na ulazu u dvorište kućnoga broja 58 stoji natpis na tečnom njemačkom jeziku: »Pazi, oštar pas! On zna ponekad biti i loše volje!« Tek toliko, kao upozorenje. To je kuća bake Marije Matošević. Tek su joj 92 godine, kako sama veli, i potvrđujući da misli ozbiljno, nastavlja: »Nedavno sam sanjala mali kor anđela. Bilo ih je i muških i ženskih.« Rukom pokazuje koliko su bili visoki. »Kaže meni jedan od njih: ‘Baka Marija, mi smo došli po tebe da ideš u raj!’, a ja mu kažem: ‘Idi ti, sinko, k sv. Petru i reci mu da me nisi našao kod kuće!’«
Baka se malo nasmijala pa nastavila: »Rado gledam televiziju. Bog mi je dao vremena i za molitvu i za rad, ali i za odmor. Posebno volim političke kontakt-emisije. Moram vam reći da sam ozbiljno zabrinuta za budućnost Lijepe Naše. Zato bih ja željela da još poživim! Željela bih vidjeti kako će sve ovo završiti.«
Prisjetila se i sljedeće zgode: »Kad se obnavljala stara i trošna crkva sv. Linarta (sv. Leonardo) u Cerniku, nisam mogla ići pomagati, ali sam rado kuhala objede i nosila radnicima. Jednom me nešto stislo oko srca i mislila sam da ću umrijeti. Sin me odveze u bolnicu, doktor mi dadne neke tablete, međutim ja sam uvjerena da su meni moje molitve više pomogle od svih tableta.«
Ispričala je i sljedeće: »U školu nisam redovito išla, jedva mjesec dana, ali dovoljno da sam naučila čitati i pisati.« U razgovor se umiješao i jedan od sinova pa veli da posebno dobro zna računati. »Nikad je nismo u novcu mogli prevariti«, našalio se.
Nije baka Marija jedina u Šagovini koja živi više od devedeset godina. Tu je i njezina vršnjakinja baka Julka. Na upit da otkriju recept kako dočekati poznu starost, složile su se: »Treba puno raditi, Bogu se moliti i puno spavati!« Možda i te dvije starice u Cerničkoj Šagovini dožive makar jedno stoljeće ako ne dva, kao i dud u središtu sela.
Vjenceslav Janjić
