Biti kršćanin znači pripadati Kristu, staviti Boga u središte svoga života. Međutim, nerijetko se događa da kršćaninu novac ili karijera, žena/muž, djeca i slično postanu važniji od Boga. Ništa i nitko – pa i čovjekovi najbliži – ne smiju biti ispred Boga, tj. ne bi smjeli zauzeti Božje mjesto na ljestvici vrjednota. Bog mora biti na prvom mjestu. I tek kad je Bog na prvom mjestu, sve ostalo dolazi na svoje mjesto.
Uzajamna ljubav muža i žene te njih zajedno prema djeci ne će biti umanjena ako je Bog na prvom mjestu, nego upravo suprotno: bit će veća, čistija i savršenija. Stoga bračni supružnici ako žele ostati vjerni jedno drugomu i rasti u uzajamnoj ljubavi, trebaju »zajedno gledati u istom pravcu«, tj. pomagati jedno drugomu u hodu prema Bogu i u nastojanju da mu služe. Samo u povezanosti s Kristom rast će i u uzajamnoj ljubavi, poštovanju i vjernosti te ljubavi prema djeci, što je ujedno jamstvo radosti i mira u obitelji.
Ljubav se prima od Boga, izvora svake ljubavi, ali i supružnici se, sa svoje strane, trebaju truditi oko življenja ljubavi. Ponekad su dovoljne sitnice, male geste, pažnje… Često ljudi – a tako se ponekad ponašaju i supružnici – očekuju najprije da prime ljubav od drugoga da bi istom onda uzvratili. Stoga ako ne doživljavaju ljubav od svojih najbližih, žale se i nalaze opravdanje da ne žive u ljubavi, da se ne vode ljubavlju. No takav odnos nije ispravan. Upravo tamo »gdje nema ljubavi, sij ljubav i žet ćeš ljubav«, uvjerava – iz iskustva – sv. Ivan od Križa. Osim toga, nastojanje oko djela ljubavi čuva osobu u zajedništvu s Bogom. »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.« U tom smislu Bruno Forte donosi nekoliko konkretnih savjeta koji pomažu u življenju i rastu u bračnoj i obiteljskoj ljubavi. Kao prvo, treba respektirati osobu drugoga kao otajstvo. »Osoba drugoga, bilo da je riječ o bračnom supružniku bilo vlastitom djetetu, otajstvo je u dvostrukom smislu: to je otajstvo same osobe i otajstvo Božjega nauma za nju.« Drugo, treba nastojati razumjeti drugoga, imati empatije prema dugomu, biti uvijek spreman opraštati, biti iskren i otvoren prema drugomu, znati saslušati drugoga… Djecu pak treba respektirati kao slobodne osobe. Djeca su Božji dar roditeljima, a ne njihovo vlasništvo; treba im davati motiv za život i nadu te znati razgovarati s njima.
Da bi bračni supružnici, jedno drugomu i djeci, bili dar i svjedoci Božje ljubavi, treba svakoga dana moliti, tj. crpiti s izvora ljubavi.
