Uz dva »Stepinčeva anđela« koja je kod pelješkoga mosta prije nekoliko godina postavila udruga »Pelješki most« nedavno se u hrvatskom javnom prostoru doznalo da je u njega ugrađena i domovinska krunica, koju su u pilon mosta još prošle godine spustila dvojica hrvatskih inženjera Ivica Granić i Franko Berović. Stanislavu Soldi u Slobodnoj Dalmaciji inženjer Granić je pojasnio da svojom objavom nije želio izazvati nikakav senzacionalizam, nego pokazati da Božja prisutnost postoji »u svemu što mi jesmo i što mi radimo, pa tako i u gradnji pelješkoga mosta«. Domovinsku krunicu koju je ugradio u most dobio je od prijateljice, a na njoj je križ kneza Branimira, ima crveno-bijela zrnca koja podsjećaju na hrvatsku šahovnicu i na njoj se nalaze Gospine slike iz svih većih marijanskih svetišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Da bi postavio krunicu u most, Ivici je pomogao kolega Franko Berović. Popeli su se na stotinjak metara visok pilon S7 i stavili u njega krunicu želeći da to bude znak Božje prisutnosti u tome što rade. Toga je dana bilo jako hladno i puhalo je pa su se, svjedoče Granić i Berović, gotovo smrznuli penjući se na najvišu točku mosta. Oni su, naime, na tom mostu od početaka radova. Radili su na kontroli kvalitete, a Granić je kasnije bio imenovan voditeljem radova na montaži čelične rasponske konstrukcije mosta. Upravo je Granić od listopada 2018. godine, kao voditelj radova, često kontaktirao s novinarima i uvijek bio pri ruci za tražene informacije, koliko su mu to dopuštale ovlasti i odnosi unutar tvrtke CRBC. Često je isticao da je u početku bilo teško upoznati se s radnicima koji su na most stigli iz daleke Kine i prihvatiti kulturološke razlike. »Od mostova, važniji su ljudi. Od ljudi, važniji je On, Stvoritelj svega. A njemu je važno da svi mi, u malim i jedinstvenim okolnostima vlastitih života, radimo na proslavi Njegova kraljevstva na zemlji. Danas sam sretan zbog svih divnih ljudi kojima me okružio u zadnje tri i pol godine kroz koje smo skupa spajali Hrvatsku. I još ćemo to činiti sljedećih nekoliko mjeseci. Za putnike i za ovo malo trenutaka u povijesti koji su nam darovani«, izrekao je i profesionalno i vjerničko svjedočanstvo Granić.
Istaknuo je da je domovinsku krunicu ugradio u most koji je izgrađen po izumu slavnoga Fausta Vrančića i koji spaja Komarnu i Brijestu, hrvatski sjever i jug. Granić je čovjek u drugoj polovici tridesetih i otac petero mališana, ni jednoga starijega od osmoškolske dobi.
Američka neuroznanstvenica Maryanne Wolf piše kako ljude mijenja digitalni svijet, što je objavila i u knjizi »Čitatelju, vrati se kući«, prevedenoj na hrvatski 2019. Napomenula je da je u esejima »Američka predavanja: šest prijedloga za sljedeće tisućljeće« talijanski pisac Italo Calvino prije više od trideset godina postavio neka pitanja o budućnosti koja su i danas relevantna. Donijela je njegov citat u kojem stoji da je neka nova epidemija zahvatila čovječanstvo, i to upravo onu njegovu sposobnost koja ga najviše obilježava – uporabu riječi. Nazvao je to jezičnom kugom zbog koje jezik gubi spoznajnu snagu i postaje automatiziran, a izrazi mu se svode na općenite, bezimene i apstraktne formule. Kad je citirala Calvina, zapravo je pokušala testirati čitatelje jesu li taj odlomak samo preletjeli, prikupili informacije s površine teksta ne zadržavši se dulje na svakoj misli koju je Calvino tako pomno izrazio. »Ako ste ga samo preletjeli, upravo ste iskusili pojavu koja se čitateljima i čitateljicama sve češće događa«, napisala je i objasnila da su čitatelji danas u svijetu zagušenu informacijama navikli »skenirati« tekst, brzo ga preletjeti, obično na ekranu. »Što je još gore, ne možemo popraviti sve dostupne vijesti i podatke pa se zatvaramo u ono što nam je poznato. Naime, okrećemo se društvenim mrežama koje funkcioniraju tako da nam pokazuju gotovo isključivo što misle naši istomišljenici. Zbog toga gubimo mogućnost druge perspektive i sve teže prepoznajemo tzv. lažne vijesti i razne demagoge. Za razliku od govora, čitanje nam nije uređeno, ali prilagodljivost mozga omogućila nam je da naučimo čitati. No mozak se sada prilagođava digitalnim tehnologijama zbog kojih sve više samo prelijećemo tekstove, bez udubljivanja i pamćenja. Počinje nam nedostajati tzv. dubinsko čitanje za koje su potrebne godine truda i pripreme mozga. Pojasnila je da kad ljudi čitaju samo da bi potvrdili vlastita stajališta, a nisu spremni iz teksta doznati novo znanje i upoznavati nove perspektive, postaju lak plijen demagozima koji se hrane ljudskim neznanjem i iracionalnošću. »Stvari nisu crno-bijele i čitanje na digitalnim platformama ne bi trebalo odbaciti jer ni dubinsko se čitanje ne odvija samo na tradicionalnim formatima. Digitalna nam tehnologija s jedne strane pruža izvanredne mogućnosti dijeljenja informacija, a s druge nas tjera na letimično čitanje. Da bismo sve to očuvali, trebat će nam informacije, znanje i mnoge mudrosti.« Napominje da u djece treba početi razvijati tzv. dvopismeni mozak: da prvih deset godina djeca većinom uče čitati s papira, a istodobno već u petoj godini mogu vježbati uporabu digitalnih medija, osobito kako bi se naučila odgovornomu traženju informacija. »Trebat će nam neka vrsta digitalne mudrosti da bismo djeci pomogli da usvoje procese dubinskoga čitanja, osobito zaključivanje i kritičku analizu, bez obzira na medije na kojima će čitati u budućnosti«, zaključila je.
