– Pa što su sad svi napali tu »curičku«, tu koju su izabrali da nastavi taj kurikul? – lista moja jedina punica novine. – Nije još pravo ni zinula o školskoj reformi, a napali ju političari, a vidim i novinari… A meni je baš »feš«, ko prava učiteljica, odmah bi joj dala svoju djecu u ruke…
– Hajde, hajde mama, ti si nas dala Šuvaru u ruke… – nježno ju »kori« njen sin i »Sin Oluje«, moj šuro. – Sad, istina, nitko vas roditelje tada ništa nije ni pitao, želite li baš »šuvaricu« za svoju »dicu«…
– Kao da nas danas netko baš puno pita! – domećem. – Pa gledajte kako ovaj »kukurikavac« i duhovni »otac« tog kurikula »lupa« ko pijukom, baš u skladu sa svojim prezimenom! Valjda u znak protesta protiv tog izbora nove voditeljice oni će, kaže, odmah sada »početi s reformom u gradovima gdje je SDP pobijedio«!? Valjda po starome kurikulu? Država u državi?
– Ali stvarno ne vidim što im je žena kriva! – ženski solidarna je moja najzakonitija supruga Jelica. – Slušala sam ju malo, sve lijepo i razložno rekla, a tu u vijestima ružno ju napadaju. I to čelnik one parazitske stranke koja u sabor uvijek uđe ko moruzgva na leđima raka, onaj koji ne zna ni Savkino prezime… A tek novinari i novinarčice, što sve pišu, i kako joj pakosno i primitivno »spuštaju«! Traže i smjenu vijeća koje ju je izabralo! Ne razumijem, ni priliku joj nisu dali, pa što im žena smeta?
– Kćeri draga, smiri se – tješi ju otac, punac Jura – tako bi govorili i o svima drugima izabranima »ne-jokićima«, ha, ha!… Za jednoumne uvijek postoji samo jedna, i to, vidi čuda, baš njihova istina! Tako i samo jedan, njihov kandidat! Sve drugo i svi drugi su otprilike… »fašizam«, ha, ha!
– Ipak, ne znam je li im, vlasti, trebalo na tu funkciju voditeljice imenovati baš savjetnicu ministra, čiju su smjenu ti lijevi do jučer tražili? – začuđujuće je »žmuklerski« oprezan inače brzozapaljivi »Sin Oluje«. – Pa mogli su znati da će na to odmah uslijediti prigovori, primjedbe, »kajle«, traženje »ostavki« svih, iznova sve do samoga ministra, uz »međunarodnu potporu« ako zatreba… Konačno, sami ste započeli ovaj razgovor, čudeći se kak’ opet glasno kukuriču oko kurikula, »grizu« i »pritišču«. Bude tu još svega…
– Ma, previše vi pratite medije i date im se zaludjeti! – krenem važno u smiriteljsku misiju. – Pa… i da sad, »u drugoj lijevoj ofenzivi«, padne i ta bakina izabrana »curička« i cijela joj ekspertna skupina, i sam ministar glavom i bradom, pa što onda?! Opet će netko reći da je to sve bio samo lukav i veličanstven potez velikog i nepogrješivog vođe, baš kao što je bilo i ovo s odabirom zagrebačkog gradonačelničkog kandidata najveće hrvatske stranke, kad se baš namjerno, dakako i genijalno, htio riješiti i njega i cijele gradske stranačke organizacije, i takozvane nove desnice jer će tako osigurati pobjedu na sljedećim gradonačelničkim izborima, i… što sve neće čovjek u tim medijima čuti i pročitati!
– Ha, ha, sinek moj dragi, – »posvoji« me punac, gušeći se od smijeha – tak’ ti je to, ha, ha, kad sve još od one države, i u politici i u novinarstvu, isti »drugovi« kurikuliraju…, kirkuliraju… ha, ha, ma hoću reći cirkuliraju!
– Hoćeš reći »cirkusiraju«! I to s nama! – zaključi punica, nek se zna čija je u doba matrijarhata konačna.
