Relativno malena, ali snažna i ključna u kretanju – stopala su često zanemareni dio tijela. Njihova se funkcionalnost »podrazumijeva« ako je čovjek pokretan, a o zdravlju stopala uglavnom se ne misli dok se ne pojave vidljivi problemi. Stopalo ima 26 kostiju, 33 zgloba od kojih je 20 pokretnih, 14 različitih mišića s pripadajućim tetivama i ligamentima i oko 250 000 žlijezda. Osim toga, na stopalu se nalaze krvne žile kao i bogati splet živaca zbog čega je stopalo posebno osjetljivo na dodir. Sve to čini složeni sustav koji stopalu daje funkcionalnost, a povezan je s cijelim organizmom. Iako snažna jer nose teret cijeloga tijela, stopala zbog načina života mogu postati »bolna točka« i uvelike otežati svakodnevno funkcioniranje. Među čestim su problemima deformacije stopala od kojih je najčešće iskrivljenje palca stopala u stranu, pri čemu se stvaraju bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca (hallux valgus). Česte bolove u stopalima izazivaju i petni trn (izbočenje na petnoj kosti) i upalne promjene na zglobovima (osteoartritis) nastale zbog degeneracije zglobne hrskavice i promjena oblika zglobnih tijela. Ozbiljna poteškoća može biti i neuropatija, koja predstavlja upalne i degenerativne promjene perifernih živaca. Ona uključuje žarenje, trnjenje, bolove, gubitak osjeta i hladnoću u stopalima. Uzrok mogu biti razne bolesti (autoimune bolesti, bolesti štitnjače, bubrega, jetre, traume itd.) kao i uporaba lijekova, alkoholizam te razni otrovi koji mogu oštetiti živčani sustav. No među najčešćim je uzrocima dijabetes, koji uzrokuje brojne promjene na perifernim živcima, ali i krvnim žilama te kao najčešću komplikaciju uzrokuje dijabetičko stopalo. Zbog neuropatije oboljeli od dijabetesa imaju smanjen osjet u stopalima i stoga su podložniji ozljedama, a zbog oslabljene cirkulacije smanjena je prokrvljenost tkiva i povećana sklonost infekcijama. Stoga se često javljaju rane (ulkusi) stopala, što kod oko trećine oboljelih posljedično završi amputacijom nogu.
Među učestalim problemima stopala jest atletsko stopalo. To je gljivična infekcija kože stopala, a nazvana je »atletsko stopalo« jer su za njezin razvoj potrebni uvjeti slični onima u kojim djeluju športaši, dakle znojenje, velike količine vlage, zatvorena obuća, korištenje zajedničkih tuševa i slično. Uzročnik te infekcije je gljivica i to najčešće Epidermophyton floccosum, Trichophyton rubrum sensu stricto i Trichophyton interdigitale, no mogu ga uzrokovati i druge vrste gljivica. Te neopasne gljivice prisutne su na koži i u okolini, ali ne uzrokuju infekciju ako se ne stvore povoljni uvjeti za njihov razvoj. Sama infekcija ne predstavlja opasno stanje, no može biti podloga za nastanak teže infekcije kao i za razvoj bakterijske infekcije koja može izazvati ozbiljne probleme. Osim toga, iznimno je neugodna jer osim crvenila i perutanja može se javiti svrbež, peckanje i bol. Većinom se infekcija prenese kada ljudi hodaju bosi po mjestima po kojim je netko drugi s atletskim stopalom hodao prije njih, a najčešće u teretanama, svlačionicama, bazenima, pedikerskim salonima, no može se prenijeti i preko čarapa, ručnika i obuće. Zatvorena, neprozračna obuća koja je proizvedena od plastike i sintetične čarape, posebno kod osoba kod kojih se noge jače znoje, česti su razlozi nastanka infekcije.
Uz atletsko stopalo, ali i neovisno o njemu, može se javiti i gljivična infekcija noktiju (onihomikoza), kojoj su uzroci isti kao i kod atletskoga stopala. Zadebljanje nokta, promjena boje u prljavo žutu, smećkastu ili bijelu ili mrvljenje nokta znak su da se pojavila gljivična infekcija nokta. Infekcija može potpuno uništiti nokat, on se može početi odvajati od kože, odlomiti ili otpasti. Novi nokat koji izrasta nakon toga također bude zahvaćen gljivičnom infekcijom. Infekcija se širi brzo i može zahvatiti sve nokte.
