Zabrinuti se je koliko je u Hrvatskoj usamljenih ljudi bez novca i bez bližnjih. U četiri desetljeća udio samačkih kućanstava skočio je sa 16 posto na gotovo trećinu (27,8 %), a udio obiteljskih kućanstava pao je sa 82,2 posto iz 1981. na 70,4 posto u 2021. godini. U Hrvatskoj prema novim podatcima gotovo u svakoj trećoj kući živi samac. U proteklom desetljeću osim rasta samačkih, pada broj svih ostalih kućanstava, dvočlanih, tročlanih, četveročlanih. U ukupnom broju obitelji s djecom 52,5 posto čine obitelji s jednim djetetom, 35,1 posto obitelji je s dvoje djece, 9 posto ih je s troje djece, 1,9 posto s četvero te 0,7 posto obitelji s petero i više djece. To znači da će se zbog velikoga udjela samačkih kućanstava pojaviti veliki problemi u skrbi za starije.
Državni i županijski domovi nisu se gradili, kapaciteti su im isti već 30, 40 godina, a udio starijega stanovništva stalno raste. Nadalje, hrvatski su građani u prosjeku lošijega zdravlja od građana EU-a. Uvelike raste i udio starijih od 80 godina (60 863) koji su uglavnom bolesni i trebaju institucionalnu skrb bez obzira na to žive li sami ili s nekim jer im djeca u srednjoj dobi ne mogu pružiti takvu skrb ako rade i brinu se za svoju djecu. Ne mogu se brinuti za roditelje 24 sata na dan. Zato treba graditi domove umirovljenika za najstarije i bolesne sugrađane, a za mlađe u samačkim kućanstvima koji još mogu živjeti sami treba razvijati izvaninstitucionalnu skrb, razne oblike pomoći u kući koji bi se djelomično i plaćali, a za one koji nemaju financijskih sredstava to treba financirati država. Ljudi u starijoj dobi žele u svom domu ostati što dulje, ali da im se donesu topli obroci i da im netko počisti dom. Još je veći problem za starije koji nemaju djecu ni ikoga od obitelji, a starenjem gube i prijatelje vršnjake koji su imali 50 ili 60 godina. O tome je u tekstu u Večernjem listu koji potpisuje Dijana Jurasić govorila sociologinja dr. Sonja Podgorelec, koja se u svom znanstvenom radu bavi kvalitetom života starijega stanovništva. U domovima je oko 26 000 ljudi, mnogi su privatni obiteljski domovi zapušteni jer nema dovoljno radnika koji se brinu za starije pa jedna osoba zna biti i njegovatelj i kuhar. O starijima se brinu i ljudi koji nisu dovoljno educirani. U zdravstvenim institucijama za skrb još je 7477 građana, u vjerskim institucijama njih 3134 te ostalim institucijama 4988 osoba…
Ovih dana upozoreno je i na novi hrvatski fenomen: naveliko se traže prodavači i konobari, a zavod za zapošljavanje ima na popisu 100 000 nezaposlenih. U Jutarnjem je listu Dora Koretić pisala da prema statistici Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje u Hrvatskoj, unatoč svim tim slobodnim radnim mjestima, sada ima 103 689 nezaposlenih, a da stvar bude još apsurdnija – dobar dio njih dolazi upravo iz turističkoga sektora i trgovine, u kojima istodobno postoji i najveća potražnja za radnicima. »Posebno je zanimljiv slučaj trgovine. Prema podatcima HZZ-a osobe tih struka prosječno na zaposlenje čekaju čak 7,1 mjesec, a na Zavodu je samo u Zagrebu prijavljeno njih čak 11 494. Riječ je o osobama koje su prethodno zaposlenje imale upravo u sektoru trgovine. Kako je pojašnjeno na Zavodu, glavna zaprjeka zapošljavanju jest činjenica da 41,4 posto tih nezaposlenih osoba pripada kategoriji takozvanih dugotrajno nezaposlenih osoba, odnosno osoba koje posao traže dulje od godinu dana. Također oko 33 posto registriranih ulazi istodobno u skupinu »privremeno nezapošljivih« ili »teže zapošljivih osoba«, a u Zavodu tvrde da ambicioznije zapošljavanje takvih osoba koče i geografski razlozi. Nedostatak radnika pojedinih zanimanja javlja se uglavnom u područjima u kojima je stopa nezaposlenosti relativno niska ili u kojima postoji izrazita aktivnost u nekim djelatnostima, a višak je radnika često obilježje područja s relativno visokom stopom nezaposlenosti.
Tko zna kako će izgledati novi posao povezan s dječjim igračkama? Odsad se, naime, od uvoznika traži da predoče digitalne putovnice za sve igračke, uključujući i one koje se prodaju na internetu, a potom će ih se provjeravati novim informatičkim sustavom. To znači da sve dječje igračke dobivaju putovnice ako misle doći na prostor Europske unije. Riječ je o dokumentu koji će jasno pokazivati sastav koji će morati zadovoljiti postrožene sigurnosne uvjete kako bi se djeca zaštitila od opasnih spojeva ili dijelova koji bi mogli na bilo koji način, ozljedom ili gušenjem ugroziti djecu, a postrožuje se i popis zabranjenih tvari u materijalu igračka. Primjerice, na putovnici, odnosno u igrački, nikako od sada ne će smjeti biti ni endokrini distruptori, tvari za koje se zna ili se pretpostavlja da mogu utjecati na endokrini sustav. U nešto više od deset godina Europska je unija zabranila više od 2000 kemijskih spojeva, više nego ijedna druga država ili zajednica, a sada je taj popis povećan i ažurira se. Endokrina disrupcija može dovesti do određenih poremećaja u ljudi, među ostalim urođenih mana, razvojnih, reproduktivnih i neurorazvojnih poremećaja, raka, dijabetesa i drugoga, a ti poremećaji imaju visoku incidenciju i u djece i u odraslih, napominje Sandra Veljković u Večernjem listu.
