Zakonoznanac je upitao Isusa: »A tko je moj bližnji?« Dobio je odlučan odgovor u kojem je Isus pokazao da i običan stranac može iskazati ljubav, može postati bližnji. U vrijeme godišnjih odmora, kada se čovjek često pomami ne bi li od stranca iskamčio što više jer ga vjerojatno ne će ponovno vidjeti, Isus donosi primjer neobična neuzvraćena zajedništva.
Kako su se Isusovi učenici zabezeknuli kada su čuli riječ »Samarijanac«! Nekoliko dana ranije, kada je Isus krenuo prema Jeruzalemu, ušao je s učenicima u neko samarijansko selo kako bi prenoćio. A tamo ga Samarijanci nisu htjeli primiti. Bili su poznati po tome što nisu voljeli Židove, a nikako im nisu bili dragi ni hodočasnici u Jeruzalem. Snažno su se uznemirili kada je ne samo jedan hodočasnik, nego njih trinaest ušlo u selo, a k tomu su poželjeli prenoćiti. Vidjeli su nekoga neobičnoga Učitelja s učenicima da traži smještaj, istodobno govori drugačije, a spominje Jeruzalem. Moguće da su im i svojim tijelima zabranili ulaz u grad. Nakon takve loše dobrodošlice Isus svojim učenicima donosi prispodobu o milosrdnom Samarijancu.
»Milosrđe i Samarija ne idu skupa«, pomišljali su učenici. Samarijanci su iskazali mržnju. Kako bi onda iskazali pomoć? Isus naprotiv ne pokazuje nikakvu ljutnju. Nema kod njega osvete. Nije se dosjetio u prispodobu staviti Samarijanca koji će biti nekakav negativan lik. Od Samarijanca je pokušao izvući najbolje, želio je pokazati da se u svakom čovjeku može kriti nešto dobra. Iako ga Samarijanci nisu primili, on je upravo njih stavio u svoju prispodobu o milosrđu. Ako ga je itko mogao bezrazložno povrijediti dok se nalazio na putu u Jeruzalem, to su bili Samarijanci, a on nigdje ne pokazuje čin osvete. Oni ga više nikada nisu vidjeli, a on ih je zabilježio u jednoj od najpoznatijih prispodoba.
Što bi netko drugi učinio na Isusovu mjestu da je udaljen iz mjesta u koji je maloprije došao? Da je netko naglavačke izbačen iz kuće, hotela, smještaja, bi li po dobru pamtio ljude koji su mu to učinili? Bi li itko više u kakvom dobrom kontekstu spomenuo takve? Ne bi li se oni našli među protivnicima? O njima bi se govorile smiješne dosjetke, na svaki mogući način pokušalo bi se izvući najgore iz onoga koji čini zlo. Isus nije našao vrijeme za osvetu prema ljudima za koje je bio stranac. On je iz njih izvukao najbolje. Pokazao je želju da se čovjeka, pa makar i samo jednom vidjelo, promatra kao biće stvoreno na sliku Božju. Samarijanac je, suprotno svim očekivanjima, postao svijetlo lice milosrđa.
U Samarijancu je Ivan Zlatousti pronašao nepatvoreni uzor nasljedovanja. Piše u svom djelu »Protiv Židova«: »Prezreo je sve strahove, stavio je čovjeka na vlastitu životinju i doveo ga u gostionicu. Nije razmišljao ni o opasnostima ni o trošku. Budući da je Samarijanac bio tako ljubazan i nježan prema strancu, kakvu bismo ispriku imali ako zanemarimo svoju braću kad su i u većoj nevolji? Nemojmo žuriti pored tako žalosnog prizora, a da se ne sažalimo. Ne govorite sebi: ‘Ja nisam svećenik ni redovnik, imam ženu i djecu. Ovo je djelo za svećenike, ovo je služba za redovnike.’ Samarijanac nije rekao: ‘Gdje su svećenici sada? Gdje su farizeji?’ Ponio se poput čovjeka koji je pronašao veliku zalihu plijena i dobio nagradu.«
Tko je za današnje kršćane Samarijanac? Kakva je osoba koja pomaže strancima? Dok nebrojeni gosti turisti dolaze ne bi li se odmorili, često se nađu i izgubljeni, i u raznim pitanjima, a nekada i prevareni. Hoće li kršćanin njima iskazati milosrđe? Može li se pomoći strancu znajući da ga se više nikada ne će vidjeti? Isus je u prispodobi pokazao snažnu riječ. Spomenuo je Samarijanca, a ta ga je riječ nekoliko dana ranije podsjećala na negostoljubivost. Nije poželio postati poput njih pa im je u prispodobi pokazao neobičnu zahvalnost.
Kršćanin ne će postati Samarijanac iz Isusove zgode, nego onaj Samarijanac iz prispodobe. Ako bi netko pomislio da je Isusova prispodoba o Samarijancu izmišljotina, neka barem svaki takav razumije da se u Isusovoj mašti ljudi koji su ga ražalostili i dalje nalaze kao oni koji imaju tračak dobrote. Isus je pokazao da se svakomu bližnjemu, koliko god da ga se malo poznavalo, koliko god da neuzvraćena dobrota boli, može iskazivati milosrđe. Tu se krije uzvišena božanska ljudskost, tu se očituje da čovjek nije zvijer, nego biće koje je stvoreno na sliku Božju.
Gospodine, oslobodi nas od proračunata pomaganja kako bismo iskazali milosrđe poput Isusa koji bez želje za osvetom ljubi u vijeke vjekova. Amen.
