Za vrijeme svoga života mistici su smatrani pravim učiteljima kršćanskoga i duhovnoga života; i većina njih revno je prakticirala zadaću odgoja uz pomoć neformalne riječi, službe i spisa. Često je izravno usmeno učiteljstvo podloga njihovim kasnijim spisima i karizmi.
Tijekom povijesti mistici su imali znatan utjecaj na kršćanski život i na široka područja Crkve. Posljednjih desetljeća poraslo je zanimanje i za mistike i za njihova pisana djela. Činjenica je da su mistici, osobito neki, postali pravi odgojitelji vjere kršćanskoga puka. Stvorio se duboki sklad, usprkos velikim razlikama u kulturi, iskustvu i načinu života.
Mistik izaziva u redovitom vjerniku dubok odjek svoga iskustva, koje nije plod neke radoznalosti u odnosu na mistične fenomene, nego je djelo Duha Svetoga. Ta je stvarnost protumačiva ključem »mistagogije«, tj. »onim modalitetom dodira s transcendentnim misterijem po riječi vjernika koja je postala iskustvo te stoga postaje osobito sposobna izazvati, prosvijetliti i pratiti iskustvo onoga koji hodi istim putom duha u traženju zajedništva s Bogom« (F. Ruiz). Mistici ne pišu za druge mistike, nego za izgradnju i odgoj vjernika koji najvjerojatnije nisu imali takva iskustva; ili za učitelje duha i teologe, kako bi im mogli pomoći u razlučivanju.
Mistici su svjesni posljedica koje može imati njihov literarni izričaj čitan u nekom sasvim drugom vremenu i osluškivan na posve drugoj valnoj dužini: može ne imati smisla ili može biti pogrješno shvaćen. Unatoč tomu oni ne odustaju od svoga vlastitoga izričaja. Svjesni su da ne mogu formulirati i izreći neizrecivo iskustvo Duha. Stoga »najviše što mogu, mogu se služiti slikama, poredbama i sličnostima da izraze nešto malo od onoga što proživljavaju, te će iz duhovnoga preobilja izlijevati tajne i otajstva, ali ih nikad ne će znati razložno rastumačiti«. »Čak vrlo često te poredbe, ako se ne čitaju u jednostavnosti duha ljubavi, više će izgledati besmislice negoli razumski osjećaji, kako možemo opaziti u Salomonovoj Pjesmi nad pjesmama i u drugim knjigama Svetoga pisma«, veli sv. Ivan od Križa u uvodu svoga spisa Duhovni spjev.
Čitatelj mističnim spisima može pristupati kao vjernik i kao teolog. Za čitatelja vjernika mistični spisi imaju mistagošku nakanu: on u njima nalazi duhovnu hranu, sudjelujući u iskustvu mistika vlastitom vjerom i ljubavlju. Ukoliko više i kvalitetnije živi svoju vjeru, utoliko čitatelj vjernik bolje razumije i samo iskustvo dotičnoga mistika čije djelo čita.
