Slobodno vrijeme i odmor općenito su povezani s osjećajima opuštenosti i blagostanja koji se odražava u psihosomatskom funkcioniranju. Na primjer, u opuštenom stanju dolazi do smanjenja krvnoga tlaka i otkucaja srca, a postoji i evidentan pad u proizvodnji hormona stresa poput adrenalina te boljega sna i raspoloženja. To objašnjava zašto je odmor važan u slučaju bolesti, preopterećenja i drugih, kako tjelesnih tako i psihičkih, zdravstvenih problema. Međutim, postoje i dokazi koji upućuju na to da se neki ljudi osjećaju bolesno i razvijaju simptome posebno tijekom vikenda i godišnjih odmora. To su uglavnom glavobolje, migrene, nejasni bolovi u mišićima, pretjeran umor, mučnina, a posebno u prvim danima godišnjega odmora virusne infekcije. Slične rezultate pokazala je velika nizozemska pilot-studija koja je provedena na uzorku od 1900 ispitanika i koja je pokazala da oko 6 posto ispitanika pati od bolesti odmora. Nešto je češća u muškaraca (3,6 %) nego u žena (2,7 %). Većina ispitanika izjavila je da ima simptome više od 10 godina. Detaljna analiza pokazala je da najčešće obolijevaju osobe prekomjerno zaokupljene poslom koje imaju zahtjevna i stresna radna mjesta te oni koji imaju problema s prijelazom između radnoga i neradnoga okruženja. To su ljudi koji vrlo teško prelaze s posla na stanje opuštenosti i koji su često vrlo ambiciozni, posebno u pogledu karijere. Kao što je vidljivo iz brojnih članaka o toj temi u popularnim, neznanstvenim i znanstvenim časopisima, taj fenomen općenito je poznat i naziva se »bolest slobodnoga vremena«.
Ipak smisao odmora, bio to odmor preko vikenda ili godišnji odmor, jest opustiti se i ponovno uspostaviti određenu ravnotežu. Zašto su onda neki ljudi osjetljivi na takvu vrstu prijelaza? Između uma i tijela postoji neraskidiva povezanost. Kada vanjsko opterećenje naglo prestane, što je slučaj kada ljudi odu na godišnji, neuronske veze u mozgu koje omogućavaju stanje opuštanja još nisu u potpunosti aktivirane, posebno u osoba koje su zaokupljene poslom. Rezultat je toga da su nakon radnoga vremena i dalje uključeni u razmišljanje o radnim zadaćama. Slikovito rečeno: motor radi i stalno se proizvodi nova energija, a s fiziološkoga gledišta nema potrebe za tim pa iz toga razloga dolazi do »pregrijavanja«. Takvo stanje vrlo vjerojatno može dovesti do viška stresa, pada imuniteta i povećane osjetljivosti na bolesti. Druga je mogućnost da u osoba tijekom godišnjega odmora postoje velike razlike između njihova stila života u slobodno vrijeme i tijekom rada. Na primjer, spavaju puno duže ili puno kraće ili piju veće količine alkohola ili kave, prekomjerno se bave fizičkim aktivnostima ili suprotno, cijeli se dan izležavaju. Osim toga nedostatak stimulacije u slobodno vrijeme, kada su izazovi znatno smanjeni, može imati negativne učinke na neke osobe. Ljudi koji su inače zauzeti mogu se razboljeti kada nemaju dovoljno aktivnosti jer im to povećava razinu hormona stresa. To prati smanjenje proizvodnje hormona kao što su endorfini, usporavanje metabolizma i rada imunosnoga sustava. Dosada je neugodno emocionalno stanje u kojem osoba nema inicijativu za obavljanje nekih umnih ili fizičkih aktivnosti i ima potpuno isti učinak na tijelo kao stres. Ekstremna odstupanja od fizioloških potreba organizma mogu uzrokovati nervozu, osjećaj umora i iscrpljenosti te kao posljedicu sklonost obolijevanju.
