Što čovjek više dopušta da Bog zahvaća u njegov život, to više opaža potrebu za čišćenjem, obraćenjem, distanciranošću od grijeha. Drugim riječima, što je dublje iskustvo dara božanskoga života, radikalnija postaje potreba za askezom.
Činjenica da se Bog u Kristu objavljuje kao ljubav, kao onaj koji ljubi svoje stvorenje i ne prestaje ga ljubiti, rađa u čovjeku – osim svijesti da je objekt osobite ljubavi – dužnost zahvalnosti, odgovora, pristanka, poslušnosti i vjernosti. Čovjek koji pristaje na Božju ljubav, prilagođuje vlastitu volju volji Ljubljenoga, prepušta se preobražajnom djelovanju prisutnosti Božje u njemu; daje se uvući u proces obraćenja, čišćenja srca, dopušta da Božja ljubav u njemu sažeže sve ono što mu priječi biti sličan Ljubljenomu. Asketska aktivnost odnosno čovjekov odgovor u tom vidu sastoji se u potpunoj raspoloživosti za Boga: u slobodi i otvorenosti srca prepustiti se besplatnoj i djelotvornoj ljubavi Božjoj, dati se ljubiti od Boga.
Slobodno i besplatno djelovanje Božje milosti, osim što jasno pokazuje duboko jedinstvo mistike i askeze, daje također razumjeti da je mistika izvor askeze, a ona pak zahtjev razvoja mistike.
Svjedočanstva sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske potvrđuju značenje askeze kao odgovora i suradnje s besplatnim zahvatom ljubavi Božje. Ivan od Križa, na početku prve knjige »Uspona na goru Karmel«, govoreći o čišćenju osjetila, kaže da se to čišćenje događa »kada Bog počinje uvoditi u stanje motrenja« i da duša može izići u »tamnu noć« »mrtveći i čisteći sve svoje osjetne apetite« samo zato »jer ju je Bog izvukao« po svojoj ljubavi (1U 1, 3-4).
I sv. Terezija, u »Putu k savršenosti«, govori o primatu Božje inicijative, na što duša sa svoje strane treba odgovoriti. »Ima dušâ za koje Bog zna da ih… može pridobiti za sebe… pa, makar bile u teškom stanju i bez krjeposti, obdaruje ih slastima, užitcima i nježnostima, čime počinje poticati želje; čak ih poneki put uvodi u kontemplaciju« (16,8). Prema sv. Tereziji, Bog je dakle taj koji preuzima inicijativu »pridobivanja duša« s ciljem da probudi u njima dobre želje i da ih uvede u kontemplaciju.
To besplatno Božje djelovanje pokazuje da askeza i mistika nisu dvije odvojene stvarnosti, nego sastavne dimenzije cjelokupnoga kršćanskoga života, kao i to da su mistika i kontemplacija sastavni elementi kršćanskoga poziva.
