Istoga dana, u nedjelju 27. prosinca, s dva kraja svijeta došla su dva potpuno suprotna odgovora na pandemiju koronavirusa, jedan iz Vatikana po papi Franji koji je došao kao svojevrstan lijek za svijet pogođen ugrozom koja je u 2020. u mnogočemu promijenila život ljudi, a drugi iz New Yorka po Ujedinjenim narodima koji bi se, bez obzira na dobre namjere u pokušaju, kako je rečeno, da osigura da se nauče lekcije iz pandemije koronavirusa za buduće zdravstvene krize, mogao ipak svrstati u afirmaciju politike straha.
Naime, toga dana proslavljen je prema odluci UN-a prvi Međunarodni dan pripravnosti na epidemije, čime je, baš na dan kada je u većini članica Europske unije, uključujući i Hrvatsku, započelo cijepljenje protiv koronavirusa, najavljeno da će svijet pogađati – nove epidemije. »Povijest nas uči da to ne će biti posljednja pandemija, a epidemije su životna činjenica«, poručio je toga dana čelnik Svjetske zdravstvene organizacije pozivajući, jasno, na dodatna ulaganja u zdravstvo da bi se spriječile nove zdravstvene krize.
U trenutku kad su mnogi barem nakratko odahnuli jer u početku cijepljenja stanovništva vidjeli su da se nazire kraj krizi, iz Svjetske zdravstvene organizacije i UN-a stižu najave da će svijet pogađati nove zdravstvene ugroze. Iako je time, reklo bi se, otkrivena topla voda jer svi znaju da je epidemija bilo i bit će ih, trenutak da se to govori u vrijeme kad većina zemalja i društava žive u grču zbog brojnih umrlih i oboljelih, zatvaranja društvenoga, ekonomskoga i kulturnoga života, policijskih satova i drugih restrikcija, ponajviše može služiti da se strahovi još više prodube, život još snažnije zakoči, čime se manipulatorima različitih predznaka daje prostora za nove manevre.
S crkvene strane pak dolazi posve drugačiji pristup. Na blagdan svete Obitelji, na tu istu nedjelju 27. prosinca, papa Franjo objavio je da će na blagdan sv. Josipa 19. ožujka 2021. započeti na razini opće Crkve i Godina obitelji. Neki bi mogli reći da je riječ o inflaciji crkvenih godina s obzirom na to da nije prošlo ni dvadeset dana otkad je započela Godina sv. Josipa, a još je u tijeku Posebna godina »Laudato si« koja pak traje tamo sve do pred kraj svibnja. Tako će se u prvom dijelu 2021. godine u isto vrijeme u Katoličkoj Crkvi vjernici suočiti s tri tematske godine: jednom posvećenom pitanjima čovjeka i okoliša, drugom Isusovu poočimu, a trećom obitelji.
Ono što na prvi pogled možda s crkvene strane djeluje konfuzno zapravo bi u sebi moglo jamčiti daleko više mira za razliku od poruka straha od novih pandemija. Papa je, slikovito rečeno, u 2021. godini najavio tri velika crkvena bojišta (bojišta, a ne jednokratne bitke!): za ljude i Zemlju, za otčeve i radnike te za obitelji utemeljene na braku između žene i muškarca. Zapravo su sva ta tri područja ranjena pandemijom koronavirusa, a posebno obitelji. Naime, kad u ožujku započne Godina obitelji (formalno proglašena u povodu pete obljetnice Papine pobudnice »Radost ljubavi«), dolazi i proljeće za koje stručnjaci kažu da će donijeti i početak oporavka od pandemije. Brojne obitelji u svijetu suočit će se tada sa životom bez članova koji su preminuli, roditelji koji su izgubili posao tražit će nova zaposlenja, učenici i studenti morat će se navikavati na povratak u svoje obrazovne ustanove, a i obiteljski crkveni život morat će se vratiti u »normalu«. Drugim riječima, obitelji će nositi društveni oporavak i u tome će im biti potrebna svaka potpora, pogotovo vjerska, duhovna. Zato je najavu Godine obitelji moguće, vjernički gledano, smatrati i duhovnim lijekom za saniranje rana od pandemije. Hvala Bogu, barem je taj lijek besplatan.
