Za uzroke nemira i sukoba često ljudi optužuju druge. Nevažno je o kome se radi: je li otac ili majka, brat ili sestra, susjed, kolega na poslu… Važno je samo da je sva krivnja za sukobe i nemire izvan njih – u drugima, da napade i optužbe na račun drugih mogu u potpunosti opravdati i da u prilog svomu ponašanju mogu navesti bezbroj »čvrstih« razloga.
Analizira li se te »razloge«, primjećuje se da ih brojčano ne mora biti mnogo niti moraju biti važni. Može zaista biti riječ o sitnici, ali ona može biti predstavljena kao krupna stvar i kao dovoljan razlog da se druge ne pozdravlja i da se u jednom trenu o njima izlije bujica negativnosti. Sitnica se lako pretvori u nepremostivu zaprjeku koja sprječava da se drugomu oprosti i s njim razgovara. Trun izraste u balvan, a prašina se stvrdne u kamen pa se drugoga kritizira i napada »drvljem i kamenjem«. Nastane crta razdvajanja: s jedne strane su pravednici, a na drugoj strani su grješnici.
Kako se Isus ponaša kada neki samoinicijativno sebe proglase pravednicima, a druge grješnicima, odnosno kada uzroke odbacivanja drugih i svoga nasilničkoga ponašanja vide isključivo u drugima?
Grijeh jedne žene koju su uhvatili u preljubu pravednicima je postao razlogom da u ruke uzmu kamenje kojim će je ubiti. Uvjereni su da je njihov čin okrutnoga ubijanja žene potpuno opravdan: teškim kamenom kažnjavaju težak grijeh.
Dok je isti grijeh jedne žene jednima razlog da je ubiju, Isusu je povod da se zauzme za nju. Za razliku od pravednika koji su se podigli i okrenuli oči i ruke s kamenom prema ženi, Isus pogled okreće od žene, spušta se i piše po tlu. Ne zna se točno što je Isus pisao, ali poruka pisanja je jasna: Pravednici, vaš pogled nije ispravno usmjeren. Trebate ga od žene okrenuti prema sebi. Umjesto da budete usmjereni na njezin čin, trebate preispitati svoje srce. »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.«
Zanimljiva je mogućnost transformacije u čovjeku. Trun se može pretvoriti u balvan, a prašina u kamen. No isto tako balvan se može pretvoriti u trun, a kamen u prašinu. Isti grijeh može biti razlogom za različito ponašanje: pravednicima da osude i odbace grješnika, a Isusu motiv da se zauzme za njega. Očito, uzroci jednoga i drugoga ponašanja nisu samo u grijehu koji se promatra.
