Dobitnik »Zlatnih kolica« i ujedno pobjednik u glavnom programu prvih i drugih redateljskih dugometražnih igranih filmova na ovogodišnjem jubilarnom 15. Zagrebačkom filmskom festivalu jest bosanskohercegovačka drama »Muškarci ne plaču« redatelja i suscenarista Alena Drljevića. Ujedno je to i hrvatsko-slovensko-njemačka koprodukcija te će se prikazivati i na redovitom kinoprogramu. Premijerno je prikazan u Karlovym Varyma gdje je dobio posebno priznaje žirija i nagradu »Europa Cinemas Label«, te je bosanskohercegovački kandidat za »Oscara«.
Film je hrabar, sve je ugodno iznenadio, i nitko tko ga gleda ne može biti ravnodušan. Izaziva i ozbiljna promišljanja i suze i katkad blagi osmijeh, duboko dira u dušu i potiče na pomirenje. Iznimno je vješto režiran, vrlo dinamičan, snimljen dobrom kamerom i pomno kadriran, scenaristički zaokružen s katkad britkim dijalozima, a posebno su izvrsni svi glumci jer vrlo životno i uvjerljivo utjelovljuju likove. Temelji se na stvarnim događajima i osobnim iskustvima pa je stoga redateljski pristup vrlo dokumentaristički.
Riječ je o skupini ratnih veterana iz triju zaraćenih vojska – bosanske, srpske i hrvatske, koji imaju teške psihičke i fizičke posljedice. Njih se desetak okuplja na višednevnoj terapijskoj radionici koju organizira mirovna udruga, a voditelj je Slovenac. Psihodramom kao terapijskom metodom dovode se u razne situacije koje ih i podsjećaju na sukobe i izazivaju burne osjećaje, ali i pokazuju da je otvoren razgovor jedini način kojim se može oprostiti i drugima i sebi, te koji vodi k pomirenju i iscjeljenju. A to je univerzalna tema. Međuljudski odnosi likova jako se mijenjaju, ruše stereotipe o muškosti i pokazuju da su i muškarcima suze potrebne i prihvatljive.
